Sedma vježba

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DANAS NEĆU SUDITI NI O ČEMU ŠTO SE DOGODI

 

 

 

 

Danas neću suditi ni o čemu što se dogodi

 

 

 

 

 

Jeste li ikada pružili sebi priliku da samo jedan dan provedete potpuno usmjereni na potpuno pri­hvaćanje drugih osoba i na nedonošenje nikakvih sudova?

 

Većina nas misli da bi to bila teška zadaća, budući da

je rijetkost da s nekim provedemo i neko­liko trenutaka, a kamoli cijeli dan, a da ne donesemo nekakav sud.

 Kad počnemo o tome razmišljati, mno­gi će se od nas začuditi učestalosti kojom osuđujemo druge i sebe. Možda će im se čak učiniti kako je nemoguće prestati s prosuđivanjem.

Ono što je me­đutim potrebno, samo je spremnost da započnemo vježbati neosuđivanje, ne očekujući da odmah u tome budemo savršeni.

 

Napuštanje starih nepoželj­nih navika ostvaruje se upornim vježbanjem.

 

 

 

 

 

 

 

 

Većina nas pokazuje stanje koje bi se moglo nazvati »tunelskim gledanjem«. Ne vidimo ljude u cjelini. Vidimo samo djelić druge osobe, a ono što vidimo, naš um često tumači kao manu.

 

Većina nas odgojena je u školama i obiteljima gdje se naglašava­la konstruktivna kritika - koja je obično samo drugi naziv za nalaženje mana.

 

U trenutku kad opazimo kako tu istu pogrešku ponavljamo sa svojim bračnim drugom, sa svojom djecom, prijateljima ili čak slučajnim poznanicima, korisno je umiriti um, promatrati vlastite misli i posvijestiti činjenicu da je onaj koji traži mane potpuno ovisan o prošlim iskustvima.

 

Posljedica međusobnog procjenjivanja, navike iz prošlosti, u najgorem je slučaju strah, a u najboljem uvjetna ljubav.

Da bismo doživjeli bezuvjetnu Ljubav, moramo se osloboditi procjenjivača u sebi.

Umjesto njegovog mišljenja trebamo slušati svoj snažni unutarnji glas koji nama i drugima kaže;

»Potpuno vas Ljubim i prihvaćam onakve kakvi je­ste.«

 

Kako naša odluka da budemo samo nalaznici Ljubavi, postaje sve snažnija, sve nam se lakše usmjeriti na tuđe vrline, a zanemariti njihove slabo­sti.

Važno je da ovu vježbu primjenjujemo na svakog uključivši i sebe. To znači da i sebe možemo vidjeti u svjetlu Ljubavi.

 

Ne osuđivati druge ljude samo je drugi način odbacivanja straha i doživljavanja Ljubavi. Kad na­učimo ne osuđivati ih i potpuno ih prihvatiti, kad naučimo ne željeti da ih izmijenimo, istodobno ćemo naučiti da prihvatimo sami sebe.

 

 

 

 

 

 

 

Sve što mislimo, kažemo ili učinimo, vraća nam se kao bumerang. Kad odašiljemo sudove u obliku kritike, bijesa ili napadačkih misli, onda nam se to i

vrača. Suzdržimo li se od osuđivanja i odašiljemo li samo Ljubav, i ona nam se vraća.

 

 

 

Danas budite spremni da ne osuđujete ni­koga koga sretnete, pa da čak na to i ne pomi­šljate.

 

Svakoga koga sretnete ili na koga pomi­slite, gledajte kao na nekoga tko ili širi Ljubav, ili je preplašen pa šalje poziv za pomoć, poziv kojim i opet moli Ljubav.