Odabrao sam gledati drukčije

 

 

 

Možda je to što nam se svijet čini tako suludim, posljedica sustava vjerovanja koji ne funkcionira.

 

Sustav vjerovanja kaže kako će se teška prošlost produžiti u tešku budućnost, te time spaja prošlost i budućnost.

 

Ono što nas čini ranjivima, naše je sjećanje na strah i bol. Taj osjećaj ranjivosti uzrok je što po svaku cijenu želimo predvidjeti budućnost i njome upravljati.

 

Želio bih iznijeti osobni primjer. Odgojen sam u obitelji u kojoj je uvijek prevladavao stav strahovanja. Prihvatio sam životnu filozofiju koja je govorila: »Prošlost je bila strašna, sadašnji trenutak je uža­san, a budućnost će biti još gora.« I svi smo, naravno, točno predviđali, budući da smo polazili od istih pretpostavki.

 

 

U skladu sa starim sistemom vjerovanja pretpostavljamo da smo srditi jer nas je netko napao. Također pretpostavljamo da je protunapad oprav­dan, da smo odgovorni sami sebe »zaštititi«, ali ni­smo odgovorni što osjećamo tu potrebu.

 

Želimo li to, možemo izmijeniti svoj sistem vjerovanja.

Da bismo to, međutim, postigli, moramo svaku svoju omiljelu pretpostavku i vrijednost po­gledati novim očima. To znači da se moramo oslobo­diti svega zbog čega prianjamo uza strah, bijes, kriv­nju ili bol.

To znači da moramo pustiti da prošlost izblijedi, a s njom i sva njezina strahovanja koja prenosimo u sadašnjost i u budućnost.

 

»Odabrao sam gledati drukčije« znači da smo zaista spremni riješiti se i prošlosti i budućnosti da bismo doživjeli sadašnjost onakvom kakva uistinu jest.

 

 

Veći dio života ponašao sam se kao robot reagirajući na ono što su drugi kazali ili učini­li.

 

Sada shvaćam da su moje reakcije određene isključivo mojim vlastitim odlukama.

 

Vježba­njem moći odlučivanja da ljude i događaje gle­dam s Ljubavlju umjesto sa strahom, zadobi­vam svoju slobodu.