Mislim da gotovo svatko može prihvatiti tvrdnju da je većina strastvenih odnosa koje možemo imati sa Bogom romantičarske prirode. I pitanje je da li tu može biti govora o seksu i seksualnosti. Većina ljudi primjećuje da erotska poezija Biblije ne predstavlja ništa više do poetske metafore strastvene duhovnosti. Većina se može složiti sa Alanom Jonesom koji je rekao da je seksulana ljubav robustni simbol još robustnije ljubavi. Mislim da u tome ima istine, ali ne mislim daje to potpuna istina. Može izgledati šokantno, ali vjerujem da postoji genijalni seksualni element u odnosu ljudskog bića i Boga. To znači, ako sam u pravu, da ne samo da smo mi ljudi seksualna bića, već da je i Bog seksualno biće. Teško da je to ono u što sam uvijek vjerovao. Dok sam bio na fakultetu, moj omiljeni citat bio je onaj iz Voltairea: 'Ako nas je Bog stvorio po vlastitom liku, onda smo mu zaista uzvratili kompliment.' Ništa mi ne izgleda apsurdnije nego da zamišljam Boga kao antropomorfno biće, kao starca duge bijele brade, bez genitalija. Čini mi se da Bog mora biti potpuno drugačiji i nešto mnogo više. Međutim, kasnije sam shvatio daje jedno od najdubljih značenja u pokušaju da se razumije nešto o prirodi Boga, projekcija naše vlastite prirode kroz samoga Boga. Bog predstavlja ljudskost na najbolji način, a to ima veze sa vjerovanjem da smo svi božja kreacija, stvorena na osnovu njegovog vlastitog izgleda.