Mitovi su predivni izvori učenja o paradoksalnim, multidimenzionalnim i kompleksnim aspektima ljudske prirode. Možda se sjećate da sam u 'Putu kojim se rjeđe ide' spomenuo mit o Orestu, sinu Klitemnestre i Agamemnona. Prema Homeru, Klitemnestra i njen ljubavnik zajedno su ubili Agamemnona. Ovo ubistvo je Orestu nametalo velike obaveze. Najveća obaveza mladog Grka bila je da osveti očevu smrt. A za smrt njegova oca odgovornost je snosila njegova vlastita majka. I najgora stvar koju je mladić mogao napraviti bila je da ubije majku.

Orest je ubio i majku i njenog ljubavnika i na taj način osvetio očevu smrt. Ali tada je morao platiti određenu cijenu - bogovi su ga prokleli, poslavši na njega Furije koje su ga napadale, izazivale halucinacije i tjerale u ludilo.

Godinama je Orest lutao svijetom žaleći zbog svog čina. Konačno je odlučio da zamoli bogove da ga oslobode kletve. Bogovi su odlučili da mu sude. Apolon je na suđenju branio Oresta, tvrdeći da su za sve krivi - bogovi, da Orest nije imao nikakvog izbora i da ga zato ne treba kriviti za ono što je učinio. Međutim, Orest se usprotivio Apolonovim riječima rekavši: 'Ja, ja sam, a ne bogovi, ubio svoju majku. Ja sam to učinio.

Nikada ranije nijedno ljudsko biće nije preuzelo takvu količinu odgovornosti za svoje ponašanje. Nakon ove Orestove izjave, bogovi su odlučili da skinu kletvu. Furije su transformirane u Eumenide - 'glasnice milosti', glasovi mudrosti.