Puno ljudi pati od problema koji sam nazvao 'jeftin oproštaj'. Oni dođu na prvu psihoterapijsku seansu i kažu: 'Dobro znam da moje djetinjstvo nije bilo lijepo, ali moji roditelji su učinili sve što su mogli i zato im opraštam.' Ali, kako vrijeme prolazi, terapeut otkriva da ti ljudi, zapravo, nisu nikada oprostili svojim roditeljima, iako su sebe uvjerili da jesu.

U takvim slučajevima, prvi dio terapije predstavlja suđenje roditeljima. A tu ima puno posla. Taj dio obuhvaća formuliranje optužnice i obrane, ulaganje žalbe na presudu i žalbe višoj instanci, sve do donošenja konačne presude. Kompletan proces zahtijeva mnogo rada, pa se većina ljudi opredjeljuje za jeftin oproštaj. Ali, jedino kada se krivica potvrdi presudom: 'Ne, moji roditelji ipak nisu učinili sve što su mogli, znam da se nisu dovoljno trudili i zbog toga sam povrijeđen', tek tada počinje rad na procesu opraštanja.

Ne možete nekome samo tako, olako oprostiti počinjen zločin. Tek kada se optuženi osude, moguć je oproštaj.