Vrlo oprezno upotrebljavam 'religiozne' riječi. Mnogo češće, na primjer, govorim o duhovnosti umjesto o religioznosti, o višoj sili umjesto o Bogu. Oprezan sam, jer takve riječi mogu imati i negativnu konotaciju. Organizirana religija teži da iskvari neke veoma svete riječi. To je njen veliki grijeh. I kada se ljudi susretnu sa takvim riječima, vezuju ih za hipokriziju organizirane religije, i više nisu u stanju da vide ili čuju njihovo pravo značenje.

Mnoge je od nas religija povrijedila. I kada sam govorio o neophodnosti opraštanja roditeljima, zbog grijehova počinjenih u našem djetinjstvu, trebao sam reći kako je podjednako važno oprostiti i crkvi zbog grijehova počinjenih u našem djetinjstvu. Opraštanje ne znači vraćanje unazad. Ne kažem vam da se vratite crkvi svog djetinjstva kao što vam ne kažem da se vratite svojim roditeljima. Ali duhovni razvoj zahtijeva takvo opraštanje. Bez takvog oproštaja nećete biti u stanju razlučiti istinito učenje crkve od njene hipokrizije. A istinita učenja su vam potrebna.

Na naslovnoj strani knjige 'Jedinstvo: Veliki princip koji dijele sve religije', ispisane su riječi Dalai Lame:

'Sve velike religije imaju slične ideje o ljubavi, isti cilj - da doprinesu razvoju čovječanstva putem duhovne prakse, i isti efekat - da svoje sljedbenike učine boljim ljudskim bićima.'

Knjiga podsjeća da su svi osnivači svjetskih religija - među njima Isus, Buda, Krišna, Konfucije i Muhamed -razmatrali pitanje ljubavi prema bližnjima. Što god odaberete - kršćanstvo, judaizam, hinduizam, taoizam, budizam ili islam - morat ćete prihvatiti ove osnovne istine. One su neophodni putokazi na vašem duhovnom putovanju. U izboru religije ne mogu vam pomoći, jer je svatko od nas jedinstveno i specifično biće.