Faza izlječenjA

Početak DHS-a ili iskustva konflikta-šoka drugačiji je od drugih konflikata koje svakodnevno doživljavamo. On uzrokuje kontinuirani stres koji za posljedicu ima sklonost hladnim rukama i stopalima, nedostatak apetita i gubitak težine, nesanicu i neprestano razmišljanje o sadržaju sukoba. Ako se konflikt ubrzo ne riješi, dugotrajni stres dovest će do specifičnih simptoma i razvoja raka ili druge bolesti.

Kad se konflikt razriješi, pacijent više nije zaokupljen sadržajem konflikta, apetit se vraća, ruke su opet tople i vraća se zdrav san, ali može se osjećati i slabost, umor, i potreba za odmaranjem. Ti obavezama, ili o bilo kojim drugim preuzetim dužnostima koje se učinci pokazuju da je parasimpatički živčani sustav preuzeo kontrolu.

To je početak faze izlječenja, koja može biti duga i teška.

Za vrijeme prvog dijela faze izlječenja dolazi do zadržavanja vode i upala, ali tumor prestaje rasti. To s vremenom dovodi do krize izlječenja, koju Hamer naziva epileptičkom ili epileptoidnom krizom, zato što je uzrokovana edemom oštećenog moždanog tkiva Hamer Herda. Simptomi su specifični za svaku bolest.

Nakon toga tijelo počinje izbacivati akumuliranu vodu, pacijent postupno dobiva na snazi, i tjelesne funkcije se normaliziraju. Sada moždano vezivno tkivo, glija, počinje popravljati Hamer Herd. Konvencionalni radiolozi to mogu interpretirati kao brzorastući tumor na mozgu i tretirati ga u skladu s dijagnozom.

Dr. Hamer procjenjuje da je 99% događaja na mozgu kao što su udari, krvarenja u mozgu, ciste i tumori, posljedica zacjeljivanja Hamer Herdova. Zato ih on smatra privremenim i samoograničavajućim, osim ako ne dođe do neprikladne medicinske intervencije. Najvažnija pomoć u ovakvim slučajevima je smanjenje bilo kakvog moždanog edema.

Za vrijeme krize izlječenja pacijent može nakratko ponovno proživjeti izvorne psihološke konflikte s hladnim nogama i hladnim znojem. Uloga toga je da se suzbije i ukloni edem ozlijeđenog moždanog tkiva, što onda omogućuje normalizaciju drugih tjelesnih stanja. Najopasnije je razdoblje upravo prije kraja krize izlječenja, kada postaje jasno da li je tijelo dovoljno jako da pobijedi bolest.

U teškim slučajevima s dugotrajnim i jakim konfliktima, može se razviti veliki edem mozga, koji dr. Hamer liječi injekcijama kortizona. U prirodnoj terapiji umjesto toga koristimo kombinaciju uree i protuupalnih terapija.

Urea ima jaka diuretska svojstva i odličan učinak u slučajevima opasno visokog pritiska tekućina u mozgu. Obično se uzima 20 grama uree 2 do 5 puta dnevno.

Opisan je jedan po život opasan slučaj golemog ponovno izraslog moždanog tumora koji je potpuno nestao za dva sata, nakon što je pacijent primio 256 ml 30%-tne uree. Slučaj je opisala Martha Cristy (FutureMed, Inc., SAD) u Your Own Perfect Medicine. Ovaj izvještaj jasno pokazuje da je ono što se smatralo tumorom zapravo bilo golemi edem, u skladu s postavkama Nove medicine.

Ono što dr. Hamer naziva epileptičkom krizom pacijent može doživjeti kao srčani udar, plućnu emboliju, hepatitis, ili upalu pluća. Tijekom faze izlječenja pacijent najčešće osjeća veće neugodnosti nego za vrijeme aktivnog rasta tumora.

U prvom dijelu faze izlječenja, dok tijelo oslobađa upalne hormone, većina problema nastaje zbog zadržavanja vode, upala i nateknuća tkiva, što sve može uzrokovati jake bolove. Bez obzira nalaze li se u mozgu ili nekom organu, Hamer edeme smatra pozitivnima – znakom izlječenja.

Nakon krize izlječenja, adeno-karcinome uklanjaju gljivice i mikobakterije, dok virus hepatitisa može pomoći u obnavljanju jetre. U toj fazi bakterije, virusi i gljivice koji pomažu u razgradnji tumora i obnavljanju oštećenih tkiva također uzrokuju upalu, bolove i groznicu.

Ako vam je čudno što dr. Hamer mikroorganizme smatra prijateljima i pomagačima u liječenju raka, on je došao do jednog još neobičnijeg otkrića. U svom ontogenetskom sustavu tumora i kanceroznih bolesti, on razlikuje dva suprotna procesa tijekom aktivne faze konflikta.

Ovisno o lokaciji Hamer Herda u mozgu, može doći ili do povećanja broja stanica ili do njihovog uništavanja. Prva grupa ima povećanje broja stanica i rast tumora za vrijeme faze konflikta, a zatim uklanja suvišne stanice uz pomoć mikroorganizama u fazi izlječenja. Druga grupa uzrokuje uništavanje stanica tijekom faze konflikta, što rezultira nastankom čireva, nekroza i rupa u tkivu koje mogu nastati, na primjer, u kostima (osteoporoza), bubrezima, slezeni ili jajnicima. U fazi izlječenja, ova druga grupa nastoji ispuniti praznine diobom stanica. Nekroze i osteolize (razgrađene kosti) sada popravljaju bakterije koje prvo stvaraju apscese, koji se zatim popunjavaju ožiljnim tkivom, a kasnije i zacjeljujućim tkivom koje tvori osteosarkome, limfome, fibrome i prolazne ciste. Osim toga, leukemija se najčešće javlja u fazi izlječenja, kao kod oštećenja koštane srži radijacijom, kemikalijama ili rakom kostiju.

Prema dr. Hameru, ova stanja su uglavnom samoograničavajuća, i mogu izmaknuti kontroli samo ako se dogode novi konfliktni šokovi, kad je tijelo previše staro ili slabo, ili zbog metoda konvencionalne medicine. Nasuprot tome, prirodne metode liječenja nastoje pružiti pomoć tijelu i duhu u tom teškom razdoblju. Većina izlječenja protiče bez većih problema, ali u oko 10% slučajeva potrebna je puna podrška iskusnog terapeuta, posebno u vrijeme krize izlječenja. 

Liječenje psihičkog konflikta

Glavni je zadatak u svakom slučaju raka otkriti izvorno iskustvo emocionalnog šoka i uvjeriti se da je ono izliječeno ili da zacjeljuje. U velikom broju slučajeva ono se samo ispravilo, i pacijent trpi posljedice faze izlječenja. Na primjer, netko je izgubio farmu ili posao, ali se u međuvremenu počeo baviti novim poslom ili hobijem. Kao naknadna posljedica, sada se može javiti tumor koji postupno postaje uspavan ili se razgrađuje. Oko 40% tumora koji se otkriju rutinskim medicinskim pretragama smatra se starim i bezopasnim, odnosno uspavanim i kalcificiranim. Ipak, mogu se javiti komplikacije ako medicinska intervencija dovede do konflikta-šoka uzrokovanog strahom od smrti, koji će potaknuti rast istog ili nekog drugog tumora.

U drugim slučajevima izvorni konflikt može i dalje biti aktivan, ili može postojati novi aktivni konflikt. Budući da to ne znamo, moramo u svakom slučaju dobro promisliti kako bismo otkrili izvorni i bilo koji drugi konflikt. Moramo se vratiti u prošlost, posebno u vrijeme od jedne do dvije godine prije početka našeg problema, i analizirati naše osjećaje u tom razdoblju, kao i prije i poslije njega. Također, meditacija ili terapija regresijom mogu biti od pomoći pri otkrivanju konfliktnih šokova.

Ako doživimo snažnu emocionalnu reakciju kada otkrijemo sadržaj konflikta, možemo biti sigurni da on još uvijek nije razriješen. Ako je to moguće, najbolje ga je riješiti na prirodan način. Na primjer, ako je uzrok bio gubitak partnera, onda možete pronaći nekoga novog; ako ste izgubili dijete, možete ponovno zatrudnjeti (rak prestaje rasti nakon trećeg mjeseca, jer trudnoća ima prednost) ili usvojiti dijete. Kako god bilo, ono što liječi nije sama trudnoća, novi partner ili kućni ljubimac, već mogućnost da se pomirimo s našim gubitkom, prihvatimo ga i nastavimo sa životom. Tko to nije u stanju, neće imati koristi od novog partnera, djeteta ili kućnog ljubimca, ali moguće je da će dobrom terapeutu ipak biti lakše da pomogne toj osobi.

Ako prirodno rješenje nije moguće ili ako nemate mogućnost odlaska terapeutu, poslužite se vođenom vizualizacijom, bilo sami ili uz pomoć partnera ili bliskog prijatelja. U opuštenom i meditativnom stanju ponovno zamislite i proživite konflikt što je moguće intenzivnije, ali onda ubacite pozitivan ili poželjan ishod. Stvorite i proživite taj novi ishod što je moguće življe i detaljnije; gledajte ga, osjećajte ga, a ako je moguće i slušajte ga i mirišite. Izvorno iskustvo moglo vam je usaditi i sjećanja na nepovezane detalje (tragove) vašeg mučnog doživljaja, na koje sada možda reagirate alergijom. Možete se pokušati na isti način toga osloboditi vođenom vizualizacijom.

Ako nijedna od ovih metoda nije moguća zato što zbog bilo kojeg razloga osjećate da morate nastaviti s vašim trenutnim obavezama ili mukama, onda još samo dublje duhovno razumijevanje i prihvaćanje može biti od pomoći. U svakom slučaju, budite svjesni svoje ranjivosti i izbjegavajte nove konflikte-šokove – ali ako se neki ipak dogodi, izbacite ga iz svog sustava što je prije moguće.

Osim toga, čvrsto vjerujem da će svi aktivni konflikti završiti i da će faza izlječenja započeti kada budemo u stanju u sebi snažno osjetiti ljubav i praštanje, a onda ih i zračiti prema drugima, a posebno prema onima za koje osjećamo da su nam možda nanijeli zlo. Možemo dodatno ublažiti fazu izlječenja očekivanjem da će ona biti kratka i blaga, i da će dovesti do potpunog oporavka.

Prema dr. Hameru, životinje u prirodi dobivaju rak zbog istih programa šoka kao i mi. Ipak, 80 – 90% njih preživi i ne primijetivši to, jer faza izlječenja može ići svojim normalnim tijekom. One što umiru uglavnom su stare životinje koje ne mogu razriješiti konflikt, na primjer povratiti teritorij od suparnika ili nadoknaditi izgubljeno mladunče.

U našem društvu nije tako, jer se prirodni procesi izlječenja najčešće narušavaju. To počinje s dobivanjem sredstava za smirenje i antidepresiva za vrijeme aktivne faze konflikta, koji nas sprečavaju da uzvratimo i izborimo se za naš teritorij. Zatim to može dovesti do dijagnoze raka koja uzrokuje nove aktivne konflikte, i može završiti prepisivanjem morfija, koji potpuno onemogućuje naše iscjeljujuće odgovore.

Dok dr. Hamer ne vjeruje da zdrava hrana, lijekovi, pročišćavanje ili zdrav život općenito mogu izliječiti rak, oni sigurno mogu biti važni da bi se preživjele patnje tijekom faze izlječenja.

Zapravo, dr. Hamer drži da se sve bolesti sastoje od dvije faze: početne s aktivnim konfliktom, nakon koje slijedi (ako je to moguće) faza izlječenja koja poništava program konflikta. On ih više ne naziva bolestima, već posebnim biološkim programima. Tvrdi da je radio s više od 31,000 pacijenata, i da je svaki od tih slučajeva, bez izuzetka, potvrdio njegove teorije. Kaže da Nova medicina ima 95%-tan uspjeh u obrtanju smjera razvoja raka pod idealnim okolnostima, t.j., ako je konflikt rano razriješen, ako nema novih konflikata i upletanja konvencionalne medicine. Ipak, mnogi pacijenti s uznapredovalim bolestima nisu u stanju riješiti svoje konflikte, ili to uspiju kad je već prekasno, i zato ne reagiraju pozitivno na tretman. 

Progon dr. Hamera

Siemens, proizvođač CT opreme, neovisno je dokazao postojanje Hamer Herdova u mozgu. Nadalje, Sveučilište u Trnavi (Slovačka) 1998. je potvrdilo dijagnostički značaj Hamer Herdova. Usprkos tome, dr. Hamer se suočio s žestokim progonom.

Po njemačkom zakonu, liječniku se može oduzeti dozvola za rad ako su mu mentalne sposobnosti smanjene. Njemački okružni sud je 1986. primjenom ovog zakona Dr. Hameru oduzeo dozvolu za rad. Kao dokaz navodno neprikladnog mentalnog stanja dr. Hamera, sud je naveo da on nije spreman poreći svoje teorije i zakleti se na vjernost principima ortodoksne medicine.

Što je još gore, sud je otkrio dokaze da on nije u stanju konvertirati na principe ortodoksne medicine: samo mjesec dana prije suđenja u ispravnost svojih teorija pokušao je uvjeriti grupu uglednih profesora! Godinu dana kasnije, isti je sud zatražio psihijatrijsku procjenu njegovih mentalnih sposobnosti, što je dr. Hamer odbio. Bez da ga je ikad vidio, sudski je psihijatar dijagnosticirao da je dr. Hamer psihopat!

Dr. Hamer je 1997. uhićen i zatvoren na 18 mjeseci prema opskurnom zakonu o prirodnoj terapiji koji je bio uveden pod Adolfom Hitlerom s ciljem zatiranja Cigana. Njegov je zločin bilo to što je dao besplatne zdravstvene savjete nekim osobama koje su ga zamolile za mišljenje. Javni tužitelj otvoreno je izjavio da se moraju primijeniti sva sredstva kako bi se dr. Hamera uklonilo iz društva. Usporedite to s 13-godišnjim razvlačenjem suđenja ubojici njegovog sina i potom kaznom od samo šest mjeseci uvjetno. Možda je ta blaga kazna imala neke veze s time što je osuđeni bio princ od Savoje, sin zadnjeg talijanskog kralja.

Od 1999. dr. Hamer živi u Španjolskoj, jer mu sudovi u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Švicarskoj sada žele suditi zato što su neki pacijenti umrli od raka, navodno zato što su se držali njegovih savjeta. Prema ovom zaključivanju, dr. Hamer je masovni ubojica zato što je oboljelima od raka uskratio navodno siguran i djelotvoran tretman koji nudi ortodoksna medicina.

Nadalje, javni je tužitelj pokrenuo građansku parnicu protiv dr. Hamera sa zahtjevom na veliku svotu novca zato što je dr. Hamer pacijentima savjetovao da ne idu na kemoterapiju. U drugom slučaju su roditelji male djevojčice Olivie Pilhar, koju je liječio dr. Hamer, dobili osam mjeseci uvjetnog zatvora zato što su privremeno prekinuli kemoterapijski tretman svoje kćeri. Kasnije im je oduzeto skrbništvo nad djevojčicom i ona je konačno podvrgnuta kemoterapiji protiv svoje volje. To se može dogoditi bilo gdje u zapadnom svijetu. U Australiji mi je jedna majka nedavno rekla da iako nije vjerovala u kemoterapiju i svoju je kćer oboljelu od leukemije radije htjela liječiti prirodnom terapijom, morala je na nju pristati jer je liječnik zaprijetio da će ju odvesti na sud ako odbije.

Na svijetu nema liječnika koji provodi terapiju protiv raka kojem nijedan pacijent nije umro pod njegovom skrbi. Ipak, čak i kod uznapredovalih slučajeva, postotak uspješnosti dr. Hamera izuzetno je visok. Ovaj lov na vještice može se usporediti sa sudbinom dr. Semmelweisa, koji je zbog mišljenja da bi kirurzi prije operacije trebali prati ruke poslan u duševnu bolnicu, u kojoj je umro s četrdeset i sedam godina.

Dr. Hamer je preživio osam pokušaja ubojstva, a masovni mediji u Njemačkoj o njemu govore kao o poremećenom kriminalcu. Iako su mnogi liječnici, uključujući i profesore medicine, potvrdili ispravnost principa Nove medicine, do danas ih ni jedno njemačko sveučilište nije pristalo testirati, usprkos sudskom nalogu Sveučilištu u Tübingenu da provede takvo testiranje.

Osim toga, liječnici i prirodni terapeuti u Europi koji rade u skladu s principima Nove medicine trpe progon. U Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, vlasti su pokrenule sudske postupke protiv takvih liječnika kako bi im se oduzela dozvola za rad. Suđenja traju godinama. Samo su sudovi u Španjolskoj zauzeli prosvijetljeni stav da nije na njima da odlučuju između sukobljenih medicinskih teorija i terapija.

Žestoka reakcija establišmenta može se razumjeti, jer bi široka popularnost i primjena Nove medicine značile kraj medicinsko-farmaceutskog kompleksa.

Ipak, 2001. jedan je ugledni neurolog otvoreno stao u obranu dr. Hamera, objavivši knjigu o Novoj medicini i tražeći da se njegove teorije službeno ispitaju. Budući da dr. Therese von Schwarzenberg također pripada visokom plemstvu, masovni mediji su u velikoj nedoumici kakav bi stav trebali zauzeti u ovom slučaju. Dosad su o dr. Hameru govorili samo uz najveće pogrde, a sada postoji i čuvena ličnost koja tvrdi da je dr. Hamer u pravu i da zaslužuje Nobelovu nagradu!

Usprkos svemu, službeni stav uglednih onkologa i dalje je da je potpuno apsurdna pretpostavka da osjećaji mogu imati veze s uzrokom i liječenjem raka, i zato se tvrdnje dr. Hamera ne smiju provjeravati. 

Napisao: Walter Last

Preveo: Krešimir Jukić

Preuzeto iz časopisa Svjetlost

Pročitajtajte još i RAK JE IZLJEČIV III