Koja li su to đavolja posla

taman poš'o i magija neka,

da je čovjek opreka živome Bogu,

da je čovjek slab, kukavan stvor

kojim bez kraja i konca vladaju

moćnici koji mame slatkim riječima

kao da je dobro i zlo božanskoga rijeka

pa da o dobru i zlu Bogovi sude,

a ne ljudski zakoni povijesti pune

značajem se čovječjim kite mnogi

iz značaja čovječjeg izviru njegova djela,

a iz djela njegovijeh svekoliki ljudski jadi,

a iz jada događa se da Božja svrha vlada.

Taj poredak svijeta naslijeđenoga prokletstva

učini da čovjek strada,

pogledaj ta mlada, ohola i nagla

kojima je ispod krova žeđ krvi i klanje,

dok nedužni pada kao pusta sjena

u duboke, tamne jame

ili je nedužan. ali svjedok drame krvave

nedužan je - zato ga sami bogovi brane.

dok mnogi kao telad bleje

postiđeni laži i fantazije

licemjerjem preostale dane svoje mjere.

 

 

 

 

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač