SABLASTI

　

Sve je moje nestalo

u prahu

Kao da se igraju

oni koji ne znaju

　

Nagnut nad samim sobom

ja mirujem

u sablastima vlastitosti

　

　

　

　

　

　

　

KRUH

　

　

Sjedinjeni u jedinstvu

u nesavrsenosti cina

uz mirise

tek ispecenog kruha

kroz zoru

kroz vlaznost usana

uz vonj znoja

u mekoti

na jagodicama mojih prstiju

ti uvijena

snena

　

　

　

　

UBOGA LICA

　

Uz lice

dah zamagljuje

ponovno ista

maglama zatrta

bljedolika lika

u prekidima

baratujuci vatrenim

na medama

pod tezinom sumnji

ista

　

Uz lice

suza zatamnjuje.

Na kolosjecima

vidim sebe

u nistavilu misli

　

　

　

　

TIJELO NA IZMAKU

　

　

Iz dubine duse

osjecam jecaje

dok moje tijelo drhti

i grci se bolno

kao da razapeto

umire

　

I nisam nista drugo

nego tijelo koje trune

u svirepostima

u tupostima

　

I osjecam da nestajem

ida se gubim

izgubljen.

　

　

TRAJANJE

　

Dugo me cekase

mrtvo cvijece

na prasnjavom

ustajaloscu obamrlom

stolu

u uzdisajima proslog

nestalog

davnog

zivota

　

Dugo se nadah.

　

　

　

　

PROLAZNOST

　

U pozadini svega

nazire se proslost

kroz vrijeme

kroz kucaje

mrtve stvari ozivljuju

primajuci simbolicno znacenje

netko ih osjeca

cuje

Malo toga ostaje

na kraju.

　

　

　

zlatan gavrilovic kovac