MATI

 

tamo gdje nosih odoru crnju od noći

da iz grudi mojih iščupanu dušu

sačuvam kao staklenu perlu

ja k'o zvijer od mržnje nategnute strune

crni pokrov nemir i vjeru tiho mi sroći

 

tamo gdje je mračan vidik težak od suza

moju dušu bolesnu od muza

da baci jedan mali trak u noći beskraja

kako život traje u smislu do kraja

sjeta i tuga samo su težina od kamena

 

tamo gdje bol zastire moje umorne oči

i gdje tijelo slabo izgubi svu svoju moć

od ponosa gorda sklonih se ispod neba

i mudrost bude mi utjeha i ljubav nježna

ja htjedoh samo slobode i nade čar

 

tamo gdje bol prerasta do ganuća

poražen padoh na topla njena skuta

to moj je dom mali

da i moja mati krhka

nešto od moje bolesne duše kuša

 

 

Zlatan Gavrilović Kovač