Doći će dan kad ćeš čitati moje stihove

sa rimom i bez nje kao harmonije moje duše

pogledaj, čitav Kozmos i moje crne suze

i moje oči crne od patnje i ljepote.

 

Patnici dolaze na put bez povratka

patnici i odlaze putem na kojem su kola mnoga,

kola su mnoga, ali je put samo jedan,

obični ljudi sa neobičnim teretima.

 

Ograničeno naše iskustvo i naše spoznaje

fantazije divljaka na krilima stare mudrosti

moje tijelo, moja duša, moje srce slobodno

u bolnoj božanskoj beskonačnoj inspiraciji.

 

Toliko neizvjesnosti i goli stih moj,

golota moja čista, pokrivena plaštom

ležim prekriven na kamenu hladnom,

vizija smrti bez života i emocija.

 

To Božja volja i sudba o kojoj sam sanj'o

besprijekorno nužna,

buketom i vijencem od crvenih ruža

isprati jednog bijednog sužnja.

 

Zlatan Gavrilović Kovač