Pitaš me, što je život

i što bih ja htio od njega,

to je jedno kratko putovanje,

ali bez cipela

kao kod postolara

sve cipele bez đonova

ili pak kao knjižara

u kojoj nema niti polica

niti knjiga,

tako ja nekako shvacćm

ovaj puta naše živote.

 

U starih Grka, za život

potrebno je bilo imati

delfskog ronioca,

koji je ronio u dubokom moru

tražeći svijetle bisere

i kada ih nađe,

htio bi još više,

tako je nekako i od života

što ga više ćerdaš,

znamenje na njemu pišeš

drhteći od svježine,

a sve je kao u kozmosu tamnom

poneka svjetlost

i male zvijezde što se pale

kao nebeske ulične lampe,

koje božanska duša

sa vremena na vrijeme trne

ili kao božanska ruka,

kojoj između prstiju pijesak sipa,

a sve to u savršenom redu,

naše sunce samo komad kruha,

kojeg nemirno dijete kuša.

 

I što bih ja htio?

 

Pa ništa naročito,

jer sam kao oblak,

kojeg silni vjetar

na pljusak tjera,

usamljeni komad leda

na verikali teška života,

čekajući onaj dan

kad će konačno okončat'

cijeli moj životni dah,

je li ti dosta???!!!!!

　

　dr. Zlatan Gavrilović Kovač