cuvam te

　

　

　

　

cuvam te kao kap vode na djecjem dlanu

kao veliki oblak u zenitu u podnevnom danu

 

vise si u srce moje ulila zivotne radosti

nego kada polje obilno rodi grozdem i vinom

 

dajes mi tih pocinak i miran spokoj

i svake noci usnem sa tvojim rijecima mirno

 

ne bojim se neprijatelja svojih

niti njihovih besmislenih i okrutnih djela

 

ne bojim se niti tisuca drugih ljudi

sto su krvlju prali ruke kao sekspirova zena luda

 

i opsjedat me stali okrutni dusmani

udarati po obrazu kao vruci juzni vjetri

 

ostadoh bez glasa kratka i cuh pticji krik

O Boze, slabiji sam od latice crvenoga maka

 

cuvam te kao djecjega papirnatoga zmaja

koji leti na uzici tankoj iznad rodnoga kraja

 

cuvam te kao tajno blago pohlepnoga kapetana

sto jedri opasnim morima a misli da nostroma vara

 

cuvam te kao gnijezdo malene ptice

kojoj vjetar skoro da je otpuhao mlado

 

cuvam te kao sinje more pred neveru crnu

i kao orahovu ljusku sto pluta kao brodska nimfa

 

a kroz maglu gustu jedva vidjeh visoku hrid

slavni ljudi cudesno uzvise bozanski prijatelje dobre

 

zato cuvam te kao mlaku dazdu

sto u kasno ljeto pada iz proloma oblaka

 

cuvam te kao moga maloga Boga

cuvam te!

　

　

　

zlatan gavrilovic kovac