Ti čista si kao suza mornara,

koji nakon plovidbe duge viče:

"Kopno" i, evo, suza da ovlaže usne

kiše suza, koje sušu prekidaše

o, utrobo sveta, iz koje proniknusmo,

zar se tebi svagda snova vraćamo,

zar cijeli put toliki svladasmo

samo za toplinu ovoga otkrića,

nepoznat kraj, a tražismo tjesnac

zalutali nismo, nego su mora nova,

daj šestar i kutomjer

prema sekstantu to zakrivljenost vise nije,

nego pravi kurs horizontal,

da je budućnost naša sada malo jasnija?!

 

I suze mornara zaliju palubu slanu

to vjetar tišinu tek naruši

naša jedra nisu bila odveć' slaba,

plovimo novim morima i siječemo val

mi, prognanici ovoga svijeta,

koji smo samo željeli lutanju kraj,

grudi moje valovima se pune

o grudi moje udara duboko more,

a vjetar lud mrsi mi kose tamne,

molitva vječna snagu mi daje,

novo kopno otkrismo,

uplovi u luku i prinesi žrtvu

za mape još neiscrtane...

 

O more, kojem golotu svoju mogu pokazati?!

O more, koje sve uništava i sve pamti!

　

Čista si kao suza stradalnika jadna

što u oluji svjedok je ćudljivosti svijeta

trpim ovaj vjetar i sve uzaludne varke,

probudi se, sjeno duše moje,

nisi više o jarbol pribijena,

čuj pjesmu i taj luđački zbor

ne luduj više, nego konopce kidaj,

svi koji su patili tiho i bez nade

nadu imaju sada otkrćima oživljenu,

zadnji obris moj kada vidiš,

to zvijezda repatica sjajna nebom šara

novo kopno zamijenilo je nejasnoće,

ti, čista si kao suza nove sreće

plovi ovim morem duž obale nove.

　

　

Zlatan Gavrilović Kovač