Tvoje su usne rumene i sočne poput višnje
tvoj je dah topao i sladak
ćutim ga na obrazima svojim
ne mogu vjerovati
gdje skonča ta Ljepota
što je sada ispred mene
zaronih u oči njene duboko, duboko
razmrsih joj kose meke poput svile
i mišljah ne dvoumeći se:
to je ona koja gleda daleko,
Istina, Put i Život,
ta sve je sav privid puki
laž i obmana mnijenja gorkog,
a ja kad bih samo mogao
za Ljubav njenu
sve bih zvijezde s neba skinuo
i jednu po jednu u njene zjene svio,
približih se, dotaknuh i poljubih
usne njene vrele,
vidi draga! zora sviće, jutro je rano,
ova rumen obasjat će i tvoje lice.

Zlatan Gavrilović Kovač