Noćošuma je postajala sve mračnija, lišće je i dalje bilo mokro i s njega su kapale kapljice Kapivode. Maglodima je bila gusta, ljepljiva i niska, kao da se želi uvući u čizme Alantaela i Divane, ali njih dvoje i dalje su odlučno hodali, sada jedno pored drugoga. Ptice iz krošnji potpuno su utihnule, u daljini kao da se čuo prigušeni krik, ali ne životinjski, ne ljudski - kao da je samo tlo vrisnulo.

Osjećaš li ti ovu hladnoću? Ovdje je! Odjednom je prošaputala Divana, a Alantael je samo klimnuo potvrdno. Prsti šake koja je počivala na Oštrosijeku počeli su mu se nekontrolirano tresti, ne od straha, već od neke čudne napetosti koja je cijelu okolinu natjerala na usporeno disanje.

Kad su stigli na čistinu, na šumski proplanak, u središtu je bio stari zarasli kameni oltar, napuknut i obrasli mahovinom. Na njemu su još uvijek bili vidljivi nepoznati slovožigovi, okolo je tlo bilo spaljeno, a korijenje drveća kao da se povuklo, kao da je nešto izvuklo život iz tla na kojem je bio oltar.

To je drevni oltar Sputama, oltar Crnovuka, iz doba Spuštanja Tame u Noćošumu. Kao da je oskvrnut, kao da je netko ovdje nešto izvodio ... možda nekakav zabranjeni obred. Glasno je razmišljala Divana dok je Alantael tražio i ispitivao tragove okolo kamenog stola: Ovo je Vratovrem! Kroz ovo je ovdje nešto odnekud stiglo! Odgovori joj Alantael. Divana ga pogleda malo zbunjeno: Nešto je stiglo ... odnekud? Kako je stiglo i odakle?

Zrak se naglo promijeni, Erodah odjednom stane, šuma je utihnula, a oltar stane titrati tamnom svjetlošću. Pojave se pukotine na tlu i na samom kamenu te iz njih stane izlaziti crni maglodim koji se odmah oblikuje u figuru nekakvog Bića. Trenutak, iz dima se oblikovalo dvoglavo visoko Biće čija je koža bila spaljena, pougljenjena i korodirana, a lica, imalo je dvije glave, su mu blago deformirana.

Na Hladizrodovoj koži pojave se pukotine (crte) u kojima je tekla lava. Obije glave nose kacigu, glava s desne strane je Lukataj, a glava s lijeve strane nosi kacigu s perjem i manje je mišićava, od lijeve glave, te pripada Nehaiki. Oči obiju glava bile su nekako šuplje, kao da u njima nema zjenica, bile su zapravo prazne, a blistave. Hladizrod raširi svoja kožnata krila i cijela se okolina čistine dodatno zamrači.

Alantael isuče Oštrosijek i zauzme obrambeni gard, Divana zakorakne korak unatrag i brzo upozori Alantaela: Nemoj ga gledati u oči! S tim očima nešto nije u redu, kao da se njima hrani našim strahovima ... Hladizbor je polako koračao prema Alantaelu, a svaki njegov korak ostavljao je Vatrodim i spaljeno tlo iza sebe. Kada su glave otvorile usta puna užarene lave iz njih je izašao urlik koji je dodatno utišao sve u okolini - ptice, Erodah, čak i šuštanje lišća ...

Alantael je zamahnuo i napao, ali Oštrosijek je prošao kroz tijelo Hladizbora kao da je zamahnuo kroz dim. Divana je izgovarala brze bajalice nakon kojih je korijenje pokušalo sputati kretanje stvora, ali kako bi korijenje omotalo noge stvora, tako je odmah bilo i spaljeno vrelom lavom. Ne možemo ga pobijediti ovdje! Viknula je Divana, a Alantael ju odmah čvrsto zgrabi za ruku i povuče za sobom.

Oboje su trčali natrag prema šumi, van čistine u gustiš grmlja i granja krošnji. Hladizbor nije ni pokušao krenuti za njima, samo je glasno urliknuo. Kad su se dokopali zaštite šume, oboje stanu zadihani, a Divana progovori: On nas je pustio samo tako! Alantael stane provirivati prema čistini: Ne! Nije nas pustio, poziva nas natrag u borbu.

Divana sjedne i spusti glavu: Ako ne pronađemo rješenje do pomračenja Lunara, a to je za dva dana, pojavit će se još ovakvih i bit će ih teško zaustaviti ... Alantael je pogleda i odgovori: Onda imamo ta dva dana ... Zaustavit ćemo ga, ti i ja, zajedno!

Posebni dodatak iz Sveznadara Athumanunha: (samo za one koji žele znati malo više)

Hladizrod - athu. Zlobni demoni, izmaštani u Alandimetiki Svealana kao stvorovi bitke i borbe, moćni su dvoglavi stvorovi za ubijanje s dvostrukim torzom i mačevima. Svaki od ovih smrtonosnih dvojaca sastoji se od dvije pale duše iz podzemlja (athu Svijet Zemopod) koje su magijom spojene i prisiljene boriti se kao jedno stvorenje cijelu vječnost. Hladizrod ima pougljenjenu i korodiranu kožu, a lica su im blago deformirana. Na Hladizrodovoj koži nalaze se pukotine (crte) lave. Obije glave nose kacigu, glava s desne strane je Lukataj, a glava s lijeve strane nosi kacigu s perjem i manje je mišićava od lijeve glave te pripada Nehaiki. Međutim, Hladizrod može biti i jedinka (sam za sebe).

Stvorio ih je Mračni Čarodemon imena Mraktarion ...