Dok je tako Alantael čitao i uspoređivao dnevnik djeda i svitak Divanine bake iza sebe je čuo korake. Na samom rubu svjetla koje je širila tabor-vatra stajala je Divana, promatrala je šutke Alantaela, lice joj je bilo u sjeni tmine mraka, ali oči ... oči su bile kao dvije žeravice.

Znaš li sada napokon tko si i što tražiš Svjetlonošo? Odjednom ga je upitala Divana hladnim glasom. Alantael je spustio pogled, okrenuo se prema vatri i mirno odgovorio: Znam! Sada mrzim to što sam otkrio. Divana mu se približi: Mržnja Krvi, Alantael! Tvoj djed spalio je Krug moje bake i uništio našu Magiju, ali moja majka se ipak uspjela spasiti u dubinama voda Elezera.

Sjena tvog djeda još uvijek luta ovim šumama, moraš mi pomoći smiriti njegov Duh! Alantael ustane i približi se Divani na samo razmak dlana: Naravno, ali ne zato što ćeš spasiti Duh mog djeda, već zato što nešto osjećam za tebe.

Tog trenutka kao da se zrak oko njih počeo gužvati, baš kao što se gužva platno, a srebreno zlatna nit pojavi se opet. Moramo prvo pronaći Ključ Dubina, odnosno Hram Dubine Elezera, tamo je i Pečat Harmonije. Šapnula je Divana kao da nije željela da to još netko čuje. Idemo odmah! Požurivao ju je Alantael, ali ga ona uhvati za ruku: Svjetlonošo, u Podvodni Hram Prvih Noćurica Kavaliri Svjetla nisu dobrodošli ...

Ostanimo noćas ovdje, a ja ću te uz tabor vatru pokušati pripremiti za put u Podvodni Hram Dubine. Alantael je vrlo pozorno slušao instrukcije i naputke Divane, ali na kraju zapamtio je samo jedno - Ljubav je jedini način preživljavanja i svladavanja opasnih zamki Iluzija Podvodnog Hrama Dubina.