Na obali rijeke Akina(e), koja se ulijevala u jezero Elezer, ujedinjene vojske Kavalira i Čudobića iz Noćošume stajale su čvrsto i pripravne, očekujući Ono što će se pojaviti padom Mraka i dolaskom Tmine Noći. Parodima je postala vrlo gusta, pregusta i hladna poput stakla, a onda je nešto puklo kao da se to staklo od dima slomilo.

Otvorila se Pukotina iz koje je izbijala Svjetlost, ali ne svjetlost koja grije i osvjetljava ... bila je to Svjetlost bolna za oči i svjetlost što iskrivljuje Sjene. Iz Pukotine je iskliznulo nešto bez obličja, bez lica i izgleda, tijela sastavljenog od pepela i dima izmaglice, a očiju praznih duplji u kojima su odzvanjali glasovi Zaboravljenih.

To, ta Pojava, nije trčala, nije hodala, nije se kretala u nekakvom složaju, već se razlijevala kao plima morske vode. Kavaliri su podigli svoje mačeve, ali u njima su vidjeli odbljeske najgore izdaje koju su zapamtili. Svaka Noćurica koja je podigla ruke na trifekt čarolije čula je glasove svojih mrtvih učiteljica Magije.

Alantael je odmah shvatio te je samo tiho promrmljao: Ovo nije vojska ovo je čista Laž! Nakon toga iskoračio je iz složaja i prvi zamahnuo Oštrosijekom prema Pojavi. Kad je udario, činilo se da je zasjekao dim, ali začuo se tresak i zveket čelika o čelik ... ostali Zoronosci udarili su odmah zajedno i složno, ali su im mačevi odbijeni, a potom su udarali jedni u druge, kao da se protivnik uspio zabiti u njihov bojni složaj.

Divana i njezine Jantar Noćurice pustile su svoje magične glasovne krikove koji su se pretvorili u pjesmu koja pak je prizvala srebrene plamne vode. Plamen je obasjao bojište i na trenutak razbio Iluzije eteričnih Umbralika, ali Umbralici su se brzo presložili i oblikovali lica u umrle i pale Noćurice koje su molile da prestanu pružiti otpor.

Divana je potrčala prema Alantaelu i neočekivano pogodila svjetlošću srebrenog plamena vode njegov Oštrosijek ... Oštrosijek je odgovorio valovima bljeskova koji su udarili u Umbralike - nije to bila Magija, bio je to iskonski bljesak Prisege Ljubavi.

Bljesak je razdvojio Sjene, a vojska je po prvi put vidjela protivnika u stvarnom obličju: u samom središtu Tame kretala su se Bića nalik ljudima, ali njihova tijela bila su načinjena od lomljenog stakla ogledala ... bila su to poluprozirna bića (athu. Prozirne Sjene iz grada prozirnih zidova Nesikuta) ...

Nisu to bili Svebezmeni Hodači po Pukotinama, bili su to Umbralici, njihova prethodnica, poslani kako bi iskušali i provjerili Srca Zoronosaca i Vodonositeljica. Razvila se fantastična bitka, bespoštedna ... Zoronosci su shvatili kako ne smiju vjerovati vlastitim očima, a Vodonositeljice pak nisu smjele slušati svoje glasove u Magiji.

Bitka je potrajala sve do Svjetlosti Svitanja, kada su prve zrake Cenusa spojile Zoru i srebreni sjaj Lunara, a tada su se Bića od lomljenog stakla ogledala rasprsnula i povukla u Pukotinu koja se zatvorila. Alantael je primijetio: Ako je ovo bila samo prethodnica, što će biti kad se pojavi glavnina? Divana mu odgovori: Morat ćemo izdržati i biti Noćobdije sve dok se ne pojavi ... Ona!