Na obalu Elezera izbačeni su Alantael i Divana iz vodene dubine, vidno iscrpljeni i umorni ostali su ležati jedno pored drugog. Alantael je i dalje držao Divaninu ruku čvrsto ne ispuštajući je ... Iako su ih vode Elezera izbacile iz Podvodnog Hrama Dubine, ipak, izgledalo je kao da su ih prepoznale i prihvatile.

Divana je u drugoj ruci čvrsto stiskala Ključ Dubina - koralj u obliku srca, koji je sada svjetlucao poput živog plamena obasjan zrakama Cenusa. Kao da je Hladna, ali i Topla Magija strujila kroz njega, a Divana je to osjećala u svojim dlanovima.

Ležeći iscrpljeni na obali Elezera dočekali su pad Mraka, a svjetlucavi Lunar, polako je zamijenio blješteći Cenus. Srebreni Krug koji se pojavio iznad Divane i Alantaela sada je bio obasjan zlatnom niti koja je isijavala s Oštrosijeka, a plava Noć mirno je stala teći ... bio je to simbol Prorčanstva (athu. Krug proboden Mačem i vodeni val u središtu Kruga).

Kao da se taj simbol odjednom preslikao na noćno nebo, Divana okrene glavu prema Alantaelu, u njezinim očima više nije bilo sumnje: Tvoja i moja Krv sada su spojene ... htjeli, ne htjeli, mi smo sada dio Proročanstva - Ljubav koju osjećamo nije prijetnja ... Ljubav je Ključ!

Alantael je položio svoj dlan na njezino lice, prstima je maknuo travu vodenbilja iz njezine kose i nastavio je šutke gledati u nju. Zapravo, bila je to Prva Prisega Ljubavi - Prisega koja nije bila riječima izrečena, ali je snažno bila utkana u Tkaninu Svijeta Poznatoga.

Bila je to Prisega rođena iz spoja dvije Krvi, dvije Magije i dva Srca što u tom trenutku bili su utkani u Noćno Nebo obasjano milijunima Stelara ... svjetlucavo srebro Lunara padalo je po njima, a Divana i Alantael tog su trenutka osjetili da je Svijet stao - Erodah je prestao puhati, voda je utihnula, a bića i stvorovi zašutjeli su!

Svijet je pozorno slušao njih, a oni su osluškivali zvukove Noći ...