Sumrak, nekoliko dana kasnije, utvrda Lunaria bila je nemirna, uznemirena … Noćobdije i Vidani neprekidno su u pokretu, stalno kruže po bedemzidovima, a Zidobrani i Kulobrani ne napuštaju svoje pozicije. Na zidovima žarsijali se ne gase, čuje se samo lagano zveckanje oružja.

Naime, iz Noćošume stižu glasine o nekim mračnim sjenama koje vrebaju na stazama i putovima, neka stvorenja napadaju iz Mraka. Alantael se baš vratio iz ophodnje kad na ulazu u braničkulu začuje glasove. Galama ga privuče bliže glavnom ulazu gdje je vidio da su Vidani zaustavili nekoga u ogrtaču pod kapuljačom.

U naguravanju i natezanju Alantael prepozna Divanu. Nema prolaza za Čarobnice iz Noćošume! Vikali su Vidani i stali ispred Divane, a onda je Alantaelpodigao ruku kako bi skrenuo pozornost na sebe, prišao bliže Vidanima i mirno im zapovjedio: Propustite je! Neka prođe, ona ide sa mnom!

Vidani su odmah prepoznali Alantaela i vidjeli odlučnost u njegovim očima koja nije trpjela bilo kakvu raspravu, odmaknu se i propuste Divanu koja potrči prema Alantaelu. Kad mu se približila, skinula je kapuljaču i pogledala ga zahvalno … u tom pogledu istodobno je bilo zahvalnosti i olakšanja.

Alantael joj rukom pokaže neka ga slijedi u unutarnje dvorište gdje su se nalazile prostorije Uglednika. Mogla si izabrati bilo koji drugi trenutak … Mirno je govorio Alantael dok su hodali jedno pored drugoga, ali ga je Divana odmah prekinula: Nisam mogla čekati i nisam mogla birati trenutak. Nešto se šumom kreće i skriva, napada i nestaje … nije djelo Noćurica ili bilo kojih drugih Bića Noćošume! To možeš zaustaviti samo Ti!

Kad su ušli u prostoriju za boravak Alantael se namršti i skine pancirne rukavice: Zapovjednik utvrde neće te htjeti poslušati, neće željeti preuzeti nikakav rizik dok se čudni događaji događaju oko utvrde ... Ja nisam siguran hoću li ga moći razuvjeriti. Divana stisne Alantaelu nadlakticu: Nisam došla k njemu ... Došla sam k tebi i potpuno sam sigurna i uvjerena da ti to možeš riješiti, jer u protivnom neka sela bit će sravnjena i nestat će.

Na stolu je tinjao žarsijal, Alantael natoči dvije šalice onog napitka koji su spremali prije desetak dana u taborbivku pored jezera Elezera, pruži jednu šalicu Divani: Ako ostaneš noćas ovdje u utvrdi ujutro će svi znati da ću ti pomoći. Možeš li riskirati noć u utvrdi Svjetlonoša? Divana spremno odgovori: Sve ću riskirati ako ćeš mi ujutro pomoći!

Alantael sjedne za stol i ispruži ruke oko šalice napitka, šutio je i razmišljao, a Divana ga je šuteći promatrala. U odsjaju žarsijala Alantaelovo lice izgledalo je vrlo ozbiljno, a onda on odluči: Ujutro idemo zajedno! Hajde, sad ti moramo pronaći neki udoban ležaj, a kad se odmorimo, krećemo s prvim zracima Cenusa. Divana spusti pogled i nasmije se te tiho promrmlja: Znala sam da me nećeš odbiti ...