U Jamorupi Svjetlost je plesala po neravnom kamenu, a vani je Vodokapa padala po nekakvom ritmu. Ubrzo je Vatra ispunila prostor mirisom smole i maglodima dok se prostor izvan Jamorupe gubio u izmaglici tog istog maglodima. Alantael je sjeo na svoj ogrtač koji je prebacio preko kamena, rukama protrljao koljena, gledao u Divanu, ali nije znao kako započeti razgovor.

S druge strane Vatre Divana je pozorno položila svoj ogrtač na kamen, sjela i rukama privukla koljena, a duga kosa joj je svjetlucala od kapljica Kapivode dok su joj oči svjetlucale od Vatre jantarnom bojom. Napokon se Alantael odvažio: Nikada nisam zamišljao da ću sjediti s Noćuricom u Jamorupi dok vani pada Kapivoda ...i da će sve to izgledati i djelovati tako ... prirodno.

Divana mu odgovori zagonetno: Kavalir i Kontesa, Svjetlonoša i Noćurica ... kako samo ponekad ostanemo iza ovih riječi, a ne vidimo Biće ispred sebe. Sada pak Alantael nastavi zagonetno: Mene to baš i plaši ... što ako Biće koje gledam ... znači više nego što smijem priznati ...? Divana dohvati granu imalo razjari žar Vatre: Istina rijetko kada pita - smijemo li! Istina dolazi kad god poželi, a ono što radimo s Istinom - to je naša Odluka!

Alantael iz torbe izvadi okrugli kruh, prepolovi ga i polovicu pruži Divani: Nije neki zalogaj za gozbu, ali dobro je nešto podijeliti s nekim. Divana se nasmije, rukom dodirne Alantaelove prste nešto duže nego je trebalo i napokon prihvati kruh: U dijeljenju kruha počinje prijateljstvo, a prijateljstva između Svjetlonoša i Noćurica su vrlo rijetka ... Mač i Magija, idu li oni uopće skupa?

Vani se Kapivoda pretvorila u pljusak, unutrašnjost Jamorupe odzvanjala je udarima kapi koje su se počele slijevati niz stijenu. Razgovor Divane i Alantaela nastavljen je naizmjeničnim trenucima šutnje, pa onda govorom. Povremeno bi se njihovi pogledi sreli, oboje su se blago smiješili jedno drugom, kao da im nikakvo objašnjenje za ovaj trenutak ne treba.

Alantael zamišljeno proviri van Jamorupe: Nadam se da će ovo uskoro prestati, moram se vratiti u utvrdu gdje su već sigurno zabrinuti za mene. Divana, ovaj naš susret ... donio mi je nešto drugo ... nešto kao ... Divana ga naglo prekine: I ja se moram vratiti u Koven Kruga, ali sada znam da Noćošuma ima nekakav plan ... Plan za Vatru Noćurice i ognjište Svjetlonoše ... Ništa nije onako kako sam učila ...

Pljusak se polako stišavao, oboje su rukama pridržavali koljena, poglede uprli u Vatru koja se polako gasila. Nastupio je trenutak u kojem nije bilo potrebno izgovarati riječi - bilo je dovoljno što sjede jedno nasuprot drugoga ... što Kapivoda prestaje padati i obostrani osjećaj da je Svijet postao nešto širi i veći nego prije kad su se sreli na šumskoj stazi.