Kada je krvavocrveni Lunar lebdio iznad taborutvrde Zoronosaca, Noć dubokog Sna svladala je Divanu i Alantaela koji su zaspali jedno pored drugoga i očito sanjali isti San. Divana je s rukom koja je počivala na njezinom trbuhu iznenada osjetila nekakav drhtaj u Snu. Divana stoji na obali Elezera, a valovi kao da su od stakla koje se lomi i reže zrnoprah obale.

Na obali stoje Noćurice iz Jantar Kruga, neke mrtve, neke žive, ali Divana ih sve poznaje. Jantar Noćurice pružaju svoje ruke: Daj nam Dijete, Divana! Mi ćemo ga čuvati, a ono ionako ne pripada ovome Svijetu Poznatome. To Dijete samo će uništiti tvoju Ljubav. Dok su tako Noćurice pružale svoje ruke prema Divani, ona je primijetila da su njihovi dlanovi zapravo ogledala u kojima se zrcali slika Djeteta.

Divanino Srce stane drhtati i ona počne osjećati kako je prži nekakav plamen unutar tijela - bili su to otkucaji Srca još uvijek nerođenog Djeteta Vremena. Gotovo istodobno, Alantael je sanjao svoju inačicu Sna: na bojnom polju ostao je sam, tijela poginulih Zoronosaca i trupla protivnika svuda su oko njega ... kad odjednom začuje dječji plač.

Vidio je Dijete Vremena gdje sjedi na lešini ratokona, Alantael krene prema njemu, ali iz tla izrone oštri šiljci oružja: mačevi, pikobodi, bodopiki ... Nekakav glas šaputao je: Ti si Kavalir, ti znaš kako Dijete ne smije nositi breme Sudbine! Skrati joj muke, dovoljan je samo jedan tvoj zamah mačem. Alantael osjeti kako mu ruke nekontrolirano podižu Oštrosijek.

Onda pak, iznenada Alantael osjeti toplu i nježnu ruku na svojoj ... bila je to ruka Divane, koja se nekom Magijom probila u njegov San kroz Parodimu Laži. Sada su oboje gledali u malenu djevojčicu srebrene kose i malene oči boje vodenog zrnopraha. Djevojčica je progovorila glasom koji je bio dječji, ali dovoljno star i razumljiv: Ne bojte se! Ja nisam rana koja peče, ja sam konac koji spaja.

Nakon njezinog glasa Bezvremenski stanu vrištati kroz Pukotinu Sna koji se počeo rasplinjavati poput izmaglice ... vriskovi Bezvremenskih bili su zapravo nova prijetnja: Ako Ljubav kroji Sudbinu, onda ćemo mi potrgati niti te Sudbine!

Alantael i Divana probudili su se istodobno i oboje shvatili da je njihov San zapravo bio stvaran - napadi su bili stvarni pokušaji! Njihova kćer, još nerođena, ključ je u ratu protiv Bezvremenskih, a svaka Noć do njezinog rođenja postat će novo polje bitke.