Alantael je još dugo gledao u žar, plameni jezici vatre odavno su nestali, ali žar je i dalje tinjao i širio ugodnu toplinu. Razmišljao je Alantael o Divaninom mirnom glasu i sigurnom kroćenju i smirivanju Vatre. Njegovi osjećaji su bili pomiješani, na trenutak dječački puni radoznalosti, a onda opet zreli i muški u kojima je on razmišljao o Divani kao nekom tko bi mogao mijenjati njegov pogled na život i Svijet Poznati.

Tek pred Zoru, u sam osvit novog Dana, u trenutku kada su se Stelari razvodnili, a prve jutarnje ptice stale pozdravljati pjesmom novo Jutro Divana je sklupčana zaspala na svom ležaju, Alantael pak je zadrijemao naslonjen na Oštrosijek - kao Noćobudnik vlastitih Misli.

Dakle, žeravica je tinjala u Vatroprahu, a njihov mali taborbivak izgledao je kao mala svjetlosna točka usred Noćošume - Dva Svijeta, dva Života i po prvi put u zajedničkom Noćoutočištu. Onda pak su prve zrake Svijetla počele tražiti mjesta kroz krošnje kako bi se provukle i najavile novo Svitanje, novi Dan. Vlažan miris Vlagokape obavio je mjesto na kojem su Divana i Alantael prenoćili.

Divana se prva pomaknula, probudila se, otvorila oči i udahnula miris bilja koje je sinoć pobacala okolo ležaja. Borove iglice koje su popadale tijekom noći pozorno je otresla, a potom se uspravila i stala češljati kosu u tišini, jer tišina Zore bila joj uvijek mila, gotovo sveta. Alantael je svo to vrijeme Divaninog buđenja bio oslonjen na Oštrosijek, u nekakvom polu-drijemajućem položaju, a kad je osjetio njezino kretanje podignuo je glavu. Protegnuo je ruke koje su mu se ukočile zbog čudnog položaja ...

Alantael se blago osmjehne Divani i pomalo smeten mirno upita: Još si tu? ... mislio sam da ćeš tijekom Noći nestati sa Sjenama. Divana ga pogleda, osmjehne se i uzme malu granu, razgrne Vatroprah i razjari žeravicu kako bi dobila Vatru: Jesam kao Sjena, ali ponekad se zadržim dok Cenus ne zamjeni Lunara. Iz vatre se pojavi bijeli maglodim, Divana postavi posudu s napitkom na vatru i nastavi: Znam da ti ne bi znao pripremiti napitak, pa sam odlučila ostati.

Alantael uz osmijeh odgovori: Nisam bio siguran da ću ujutro podijeliti napitak s nekim, ali sad mi je drago što si ostala. Divana natoči dvije šalice i jednu pruži Alantaelu: Znaš kad dvoje dijele napitak to ima čarobnu moć ... Alantael raščupane kose prihvati šalicu, ali tako da je obuhvatio dlan Divane: Znaš Divana, ne znam hoću li te opet sresti, ali ...ova Noć ostaje zapamćena! Divana nije spustila pogled samo je tajnovito dodala: Možda su nam putovi različiti, ali staze u Noćošumi ponekad se znaju spojiti u jednu.

Alantael pripaše Oštrosijek, namjesti ogrtač kopčom i zagleda se u Divanu ... gledao je Divanu duže nego bi to učinio s nekim drugim, a onda progovorio: Ako Sudbina ima imalo razuma, onda će mi opet dovesti ovu Vatru i miris ovog bilja. Divana nije ništa rekla, samo se osmjehnula i mahnula mu rukom, okrenula se prema gustoj šumi, svjetlost Cenusa tog joj trenutka osvijetli ramena. Alantael je još nekoliko trenutaka gledao za njom, a kad je nestala u grmlju, on se okrene i krene prema utvrdi.

Na mjestu gdje su proveli noć, tamo gdje je bila Vatra, ostao je samo Vatroprah - tiho svjedočanstvo Noći koja je po prvi put povezala Svijeta Dva.