Velika Dvorana Svjetloreda, okupljeni su svi Galanteri, Uzornici, Uglednici, Odanici, Rukovodi, Kavaliri i Kazami (athu. Kazam može biti Paladin, ali i zapovjednik utvrde Svjetloreda), osvijetljena bezbrojnim žarsijalima, kameni podovi odzvanjaju teškim koracima, kameni zidovi pak šuškaju tihim šumovima plemenitih ogrtača, a svodovi odjekuju žamorom glasova ...

U središtu Dvorane, u kriklupu (athu. nešto poput optuženičke klupe) mirno sjedi Alantael, bez Blagoslovljenog oklopa i Oštrosijeka koji su mu privremeno oduzeti, što je odmah izazvalo negodovanje mlađih pripadnika Svjetloreda, ali pravila su bila izričito stroga: dok ne dokaže suprotno - kriv je!

Na uzdignutom prijestolju sjedila su tri Galantera Redomaga (athu. suci) ogrnuti zlatnim zračećim ogrtačima, a ispred njih su debele Kronike Svjetloreda (athu. knjige Zapisa svih Naraštaja). Alantael, sine Avalanov, Red te optužuje! Prekršio si Zavjet Časti Svjetloreda jer svoje si Srce poklonio Noćurici! Znaš da to znači raskol i slabljenje Svjetla i miješanje s onima koji donose Mrak i Tamu ...

Zavladala je poznata Vrišteća Tišina u Dvorani, a onda je Alantael prekine: Znam, zato sada i stojim ovdje ispred Vas! Ne želim ništa poricati, ali želim objasniti i braniti svoj postupak! Nakon ovih Alantaelovih riječi nastane glasan žamor, možda bi on prerastao u prepirku, ali i u nešto opasnije ... veliki broj mladih Kavalira odobravao je Alantaelovu Ljubav prema Noćurici, čak su i neki stariji Galanteri sumnjičavo gladili svoje brade ...

Jedan od Redomaga lupi držalom bodopika o kameni pod kako bi pridobio tišinu za nastavak procesa: Tišina i Pozornost Svjetlonosci! Nema Zakona iznad Svjetlosti! Međutim, sada Alantael razgrne ogrtač, otkopča tuniku na grudima i pokaže Pečat Harmonije Mača i Vala: Ovaj Pečat i njegova Prisega nisu protiv Svjetla! Taj Pečat dovršenje je Misije Svjetla!

Nastane novi žamor među Svjetlonoscima, ali ovaj put smiri ih Alantaelov nastavak iznošenja obrane: Svjetlo bez Vode može spaliti Svijet, a Voda bez Svijetla može potonuti u duboku mračnu Tamu! Mi, Kontesa Tame i ja, nismo više neprijatelji i nikada više nećemo biti! Mi smo Most prema Novom Vremenu, Novom Svijetu ...

Alantaelove riječi odjeknule su među Svjetlonoscima, neki su odobravali, neki su šutjeli, a neki se nisu mogli odlučiti ... međutim, Pečat je na Alantaelovim grudima svijetlio poput Živog dokaza i nitko ga nije mogao zanijekati ...

Istodobno, usred Noćošume zarobljene od strane Parodime, na proplanku osvijetljenom svjetlom Lunara, okupljen je Krug Noćurica Elezera. Njih 12-est, odjevenih u svilene odore okružilo je 13-estu, čija je svilena odora mijenjala boju poput vode Elezera, kosa joj je bila raspuštena, a njezine oči promatrale su ostalih 12-est.

Divana, kćeri Noćovrište, Krug te proziva i poziva - spojila si Srce sa Svjetlonošom, sa sinom iz krvne loze koja je spalila naš narod. Zar si zaboravila, zašto si izdala krv svojih pređa? Divana prije nego je odgovorila pokazala je Ključ Dubina na svom dlanu. Svjetlost se prelomila i pokazale su se slike Prošlosti - napadi Kavalira plamenom, djeca koja bježe, Kavaliri oklopljeni ... Parodima koja guta sve pred sobom.

Noćurice gnjevno gledaju, u njihovim očima plamti želja za osvetom, onda pak Divana progovori: Ništa ne poričem, poznata mi je bol, ali ako svoja Srca zatvorimo u Tami - hoćemo li ikada prestati biti robinje Prošlosti? Kad je to izgovorila iz svojih njedara izvukla je Pečat Harmonije (athu. izgleda da su Dva Pečata Harmonije, ili pak je jedan ipak Pečat Ravnoteže) na kojem su zorno vidljivi Val u koji je uronjen blistavi Mač.

Nakon početnog čuđenja ostalih Krugo Kontesa Divana je nastavila: Ono što se dogodilo na obali Elezera nije Izdaja! To je Prisega! Ljubav nije Izdajnik - Ljubav je je oružje protiv Zla! Ako mi okrenete leđa, ja ću to prihvatiti, ali morate znati - moja Krv je Vaša Krv, a ona sada struji i u njegovim žilama. Most je sagrađen, a ako ga želite srušiti - budite pozorne, rušenje tog Mosta može izazvati i rušenje našeg Svijeta ...

Noćurice su ostale nijeme, ništa nisu odgovarale, Parodima je bila sve gušća, a neke od njih pustile su potajno i suze koje su pale na šumsko tlo.

Tako malo po malo, Prisega Ljubavi Alntaela i Divane više nije bila skrivena pred nikim, Krug i Red bili su i dalje protiv te Prisege koja je uskoro postala Nova Istina Svijeta, ali Rat se sve više osjećao u Zraku, pod Vodom, kroz Šume i preko Planina ... Mir je sve više postajao Olujni ...