Nakon nekoliko mirnih i tihih dana, od kada su se sreli na proplanku Elezera, Svijet kao da se opet namještao za njih novi susret. Svakodnevica se vratila u Noćušumu Noćurica i utvrdu Svjetlonoša Zoronosaca, ali sjećanja Divane i Alantaela nisu blijedila, Noć uz Vatru nije ih puštala, Misli na nju nisu blijedile, već su se svakodnevno obnavljale i bujale.

Alantael se vratio u utvrdu Lunariju i nastavio sa svojim svakodnevnim aktivnostima. Bedembrani i Zidobrani Zoronosaca nisu razumjeli odakle toliki interes za ostanak Alantaela u njihovoj utvrdi gdje su najteže zadaće svakodnevnih ophodnji i stalnonoćnih noćobdjenja normalne aktivnosti. Međutim, neki Uglednici primijetili su kako Alantael svako slobodno vrijeme, svaki slobodni trenutak, provodi na kulotornju, gdje motri rubove Noćošume ... on pak je, kad bi sve nakratko utihnulo, uživao u mirisima bilja koje je donosio Erodah.

Divana je istodobno u udaljenim Krugovima Noćurica Noćošume čitala slovožigove, miješala praškaste napitke, brala bilje i pomagala u svakodnevnim zadaćama, ali je padom Sumraka, kada bi se Lučice i Žarsijali ugasili, lutala prema proplancima i stazama koje su vodile prema utvrdi Lunarije.

Trećeg dana od Jutra nakon Noći, Erodah je iznenada promijenio smjer i postao vrlo blag. Oblaci masni i tmasti počeli su se navlačiti iznad Noćošume, Cenus se sve više skrivao iza bijelih vela oblaka, a Jutra pak su sve više svitala maglodimna i vlažna. Dolazilo je Doba Blijeđenja (athu. odgovaralo bi - jeseni) po Alandskom kalendaru, mjesec nazvan Maglodan, mjesec koji prethodi Vjetrovniku kada prvi Bijeli Ledovodi (athu. snijeg) zabijele vrhove Vrištokrešta.

Alantael je odlučio obilaziti rubove Noćošume češće u namjeri provjera staza koje vode do utvrde Lunarije. Raskopčanog ogrtača, samo u pancirnoj košulji, bez dodatnog oklopa, samo Oštrosijek od oružja, bez štitobrana - mirna ophodnja, bez očekivane bitke ...

Tog Jutra Enjaka (athu. odgovara danu u tjednu - ponedjeljak), Divana se probudila nemirna, pa je odlučila otići sama skupljati biljke prije nego padne Kapivoda(athu. kiša). Divanino Srce bilo je uzbuđeno, osjećala je da joj se staze opet križaju s nekim ... Kavalirom iz utvrde.

Na uskoj stazi gdje se krošnje i stabla Megralike (athu. odgovara drvu breze) povijaju u lučni svod i grade Putohol (athu. tunel), iznenada su se sreli, a kapi Kapivode tek su počeli sitno sipiti. Alantael se zaustavio s rukom na Oštrosijeku, ali samo radi navike, nikako iz potrebe: Divana! Opet šuma broji tvoje korake! Divana se nasmije, navuče kapuljaču kako bi se zaštitila od kiše, ali i kako bi skriveno mogla promatrati Alantaela: Opet te tvoja služba vodi na staze gdje te vodi Srce, ili tvoje Srce ima neku novu službu?

Kapivoda je postajala sve jača, a krupne kapi udarale su o lišće Megralike. Alantael se ogrne ogrtačem i predloži Divani: Ako se ne sklonimo postat ćemo mokri kao i ovo lišće. Znam jednu Jamorupu (athu. pećina, kaverna) u blizini. Divana se glasno nasmije: Jamorupa, a možemo i Vatru zapaliti ... opet ti je Sudbina darežljiva Kavaliru!