Vjeverica je preskočila s grane na granu i ja sam poželjela skočiti za njom. Praktički neizvedivo. Dosta sam smršavila, ali još uvijek itekako nedovoljno da glumim vjevericu.
Provučem se kroz grane hrasta pa sjednem na jednu od najviših grana desnom rukom grleći deblo… i promatram što radite, da li se dobro zabavljate ili ću opet morat' sić' dolje i izvesti neku glupariju da održim dobro raspoloženje.
Saturn17 objašnjava nešto DeVeTki, upire prstom u one svoje obrve – lastavice, a on se smijulji i potvrdno klima glavom. Sigurno ga je nagovorila da, čim se vrati doma, počupa Magiju (Merlinu) obrve da budu tanke k'o njene…
Ivana mala se ljulja na ljuljački. Neki od novih članova dolaze do nje i traže savjete. Ona se smije i sve strpljivo objašnjava ne prestajući se ljuljati.
Alius raznosi popodnevnu kavicu.
Tri naša kavalira došla su do dafne i svaki od njih drži bocu pića, čekajući da ona napokon otkrije koji napitak od ponuđena tri najviše voli.
Kroz otvoreni prozor kuhinje vidim mkrmar koja pere tanjure od ručka i kuha novu turu kave. Do nje dolazi Elyca i grinta nešto upirući prstom u tanjure.
Ajooooj! Brzo se sjurim niz ono stablo… (skoro sam se polomila) pa otrčim do mikrofona koji je naša tehnička podrška već podesila, zajedno sa svim ostalim „rekvizitima“ za večerašnji ples.
Malo se nakašljem, kažem: „1, 2, 3…“ Radi!
„Elyyyy!!!“
Elyca proviri kroz prozor od kuhinje da vidi što se događa.
„Ely…“, progovorim opet držeći onaj mikrofon, „Molim te, nemoj se ljutit' što sam posudila par tvojih pijata za ručak. Neće ih mkrmar razbit'. Ona je vrlo pažljiva. Anđeli također. Da se iskupim, ako treba, ić' ću ti s malom u kupovinu garderobe. Ely, nisi više ljuta, je li? Evo jedna pjesma samo za tebe!“ pa se navijem:
Ljuta…
Što si, dušo, ti na mene ljuta?
Kao neka zmija pokraj puta
Oli ne znaš da te ljubin ja?
„Moj naklon!“, rekoh pa, kako sam se prejako sagnula, na sekundu napravim nespretni stoj na glavi i otkotrljam se u kolut naprijed.
Ely se smije… Dobro je!