(gledam kroz prozor)
Vani su se cure razletjele… Željka, Ljubica, Kixonia, nlandeka postavljaju stol… raznose tanjure, beštek, salvete… Dafna postavlja čaše i smije se… Ma, rekoh ja, malo je bila zagubila osmijeh i obradujem se što ga je ponovo pronašla.
Runoval je kraj svakog tanjura stavila po jednu prekrasnu, originalnu runu…
Zavirim u frižider: svake sriće! :) Hladi se voće: jagode, trešnje, lubenice, breskve, nektarine… a ispod - piće… sokovi, pive. Ubacim jednu jagodu u usta, zakačim dva para trešanja za uši, dohvatim Žuju i odnesem je Pajacu koji je vani roštiljao. Taman sam mu nešto htjela reći kad...
Majko mila! Kako sam se prepala! (držim ruku na srcu)
Netko dreči: „Raspameti se, sekooooooooooooooo… poslao te nekoooooooooooooo…“ Aha! To je naš ready! Peče sačuru… Nije rekao što voli pit'… pa mu nisam ništa ni donijela… A šta ću mu ja…
Sa obale dopire još neka dreka:
„a šta mogu kad je volimmmmm...to je istina...zavele me oći boje kestenaaaaaaaa...“
I, nešto mi je tu sumnjivo. Saturnčica, naime, drži u kosi sunčane naočale… iako se od silnog sunca uopće ne može normalno gledat', smije se i uopće joj više ne smeta što DeVeT govori oći, a ne oči. Hmmmmmmm… još ću morat' glumit' matičarku…