Ogroman drveni stol (mislim, slobodno bismo se mogli prijaviti za Guinessovu knjigu rekorda 2010.) sa zaobljenim rubovima (tigrus zaoblio, prema Feng Shui principima), debela hladovina i nas… k'o u priči!

 

   Na čelu stola bile su mlabos, irida i mgracan, naše 3M. Po stoti put sam im zahvalila što su realizirale ideju Magicusa. One na magičnom otoku imaju strogu zabranu bilo kakvog rada. U samom startu napravile su puno i sad će, bome, odmarat'.

 

   Ja i Ely idemo prema stolu. Ugledamo vajrana i gemini gdje nešto pričaju. Na brzinu između njih ubacim Elycu, koju, čini mi se, oboje vole… jer znam, ako slučajno počnu nešto grintat', Ely će im izvaditi svoju potvrdu o tome da je ona patentirala grintanje i da prvo moraju od nje dobit licencu. I, ne daj Bože da nastave grintat', ona će razjapit' usta i reć: „Groaaaaaaarh!“

 

   Za dodatnu mjeru predostrožnosti, otrčim u kuhinju pa pred vajrana stavim tanjur pun tople, mirisne šalše, a pred gemicu čak četvrtinu čokoladne torte. Elyci na pijat spustim 5 Mozart kuglica… pa krenem na svoje mjesto za stolom.

 

   Ja sam, po dobrom starom običaju, izabrala zaobljeni ćošak. Ostalo mi u navici da mi je jedna noga uvijek spremna za bijeg od gomile… al' ova mi je gomilica divna… i mislim da neću pobjeći… barem ne prije deserta.

 

   Toliko smo se razbrbljali da je to bila bruka s obzirom da smo svi, makar naoko, ozbiljni ljudi i žene. Jaky je to malo zasmetalo pa se ustala i rekla: „Mir u učionici!“ ups… pa nadoda jedno od osnovnih pravila bontona: „Djeco! Kad se jede, ne priča se!“ I svi, za divno čudo, ušutješe… i nastaviše jesti.

 

   I ja šutim… a taman sam vam htjela reći tko mi sjedi „uz bok“, al' vi to već sigurno znate… :)

 

   I, on prošapće: „Htio sam ti nešto reći…“

   „Što? Shadow ti je odala zemljopisnu širinu i dužinu špajze?“, nasmijem se.

   Jaky, čim me čula da sam progovorila, reče: „Tišina dolje!“

   … i tako… nikad nisam saznala što je htio reći…