Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član Simeone

Upisao:

Simeone

OBJAVLJENO:

PROČITANO

550

PUTA

OD 14.01.2018.

Pokusi ganzfeld tehnikom

Pokusi sa snovima osnivali su se na pretpostavci da će psihički učinci mnogo snažnije djelovati na um primatelja slabljenjem običnih osjetilnih dojmova. Charles Honorton, parapsiholog koji je sudjelovao u pokusima sa snovima koji su se izvodili u centru 'Maimonides', nastojao je razviti metodu kojom bi subjekte doveo u umjetno stanje senzorne deprivacije nalik snu. Istraživači bi uz pomoć takve metode mogli mnogo bolje nadzirati eksperimentalni proces, koji više ne bi ovisio o čekanju da spavač utone u san i uđe u REM fazu. William Braud, psiholog pri Sveučilištu u Houstonu i Adrian Parker, psiholog pri Sveučilištu u Edinburghu, Škotska, pridružili su se Honortonu s kojim su zajedno razvili ono što će se početi nazivati ganzfeld metodom.

Pokusi ganzfeld tehnikom

U novije su doba istraživači parapsihologije izvodili telepatske pokuse uz pomoć tzv. ganzfeld tehnike' (Radin, 1997., str. 69-72). Ta je tehnika proizašla iz pokusa povezanih s telepatskim snovima, koje su izvodili psihijatar Montague Ullman i psiholog Stanley Krippner u Medicinskom centru Maimonides u Brooklynu, New York, u razdoblju od 1966.-1972. Naime, pretpostavilo se da će osoba koja spava moći u svojim snovima vidjeti mentalne slike, koje joj šalje budna osoba. Spavač bi otišao spavati u zatvorenu prostoriju, koja je bila zvučno izolirana i zaštićena od vanjskih elektromagnetskih valova. EEG, koji je pratio moždane valove spavača, signalizirao bi početak REM faze spavanja u kojoj se pojavljuju snovi. Tijekom REM faze, prenositelj, koji se nalazio u izoliranoj prostoriji, pokušao je poslati spavaču sliku, nasumično izabranu među skupinom slika, kojih je u većini slučajeva bilo osam. Prema utvrđenom protokolu pokusa, kontakti između istraživača i prenositelja bili su svedeni na najmanju mjeru. Prenositelj bi jednostavno čuo zvono koje je označavalo početak REM faze spavača, i u tome bi trenutku počeo slati odabranu sliku. Na kraju REM faze, spavač bi se probudio, a istraživač bi ga zatražio da opiše koju je sliku najbolje vidio u snu. U nekim bi slučajevima spavač iznova zaspao i postupak bi se ponovio. Nakon toga su neovisni suci usporedili opise snova s nizom od 8 slika među kojima se nalazila i odabrana. Slike bi svrstali sukladno opisima spavača. Ona koja je najviše odgovarala njegovu opisu svrstana je na prvo mjesto, druga na drugo, itd. Ukoliko bi se ustanovilo da je upravo slika koju je odabrao prenositelj 1 od 4 slike koje najbolje odgovaraju opisu spavača, to bi se protumačilo kao pogodak. Pretpostavimo da opisi snova nisu sadržavali ništa značajno i da suci nisu bili upoznati s odabranom slikom, tada bi se podudarnost osam slika s opisom mogla pripisati slučaju. U tomu bismo slučaju mogli očekivati da će se odabrana slika samo u 50% slučajeva pojaviti u četiri slike iz čitavog niza od osam slika, koje najviše odgovaraju opisu snova. Radin je primijetio (1997., str. 70): "Članci objavljeni u različitim časopisima u razdoblju od 1966. do 1973., izvijestili su o ukupno 45 seansi povezanih s telepatskim snovima ... ukupan omjer pogodaka iznosio je oko 63% ... vjerojatnost da pogodci u 450 pokusa neće slučajno iznositi 63%, kada je slučajnost 50%, a interval uvjerljivosti... mali [4% više ili manje], iznosi 75 milijuna naprama jedan."

Pokusi sa snovima osnivali su se na pretpostavci da će psihički učinci mnogo snažnije djelovati na um primatelja slabljenjem običnih osjetilnih dojmova. Charles Honorton, parapsiholog koji je sudjelovao u pokusima sa snovima koji su se izvodili u centru 'Maimonides', nastojao je razviti metodu kojom bi subjekte doveo u umjetno stanje senzorne deprivacije nalik snu. Istraživači bi uz pomoć takve metode mogli mnogo bolje nadzirati eksperimentalni proces, koji više ne bi ovisio o čekanju da spavač utone u san i uđe u REM fazu. William Braud, psiholog pri Sveučilištu u Houstonu i Adrian Parker, psiholog pri Sveučilištu u Edinburghu, Škotska, pridružili su se Honortonu s kojim su zajedno razvili ono što će se početi nazivati ganzfeld metodom.

Pri razvijanju te metode, istraživači su bili nadahnuti stanjima izmijenjene svijesti, o kojima su pripovijedale drevne mudre predaje. Radin je ustvrdio (1997., str. 73): "Honorton, Braud i Parker ustanovili su da opisi mističnih, meditativnih i religioznih stanja često uključuju anegdote o parapsihološkim iskustvima i da je već u Vedama, drevnim indijskim religijskim tekstovima, zabilježena veza između smanjene mentalne buke i spontane manifestacije parapsiholoških pojava. Naime, u Patanjalijevim Yoga sutrama, jednom od prvih priručnika o jogi starih najmanje 3.500 godina, uzima se kao utvrđena činjenica da dugotrajno prakticiranje duboke meditacije dovodi do stjecanja različitih siddha ili psihičkih sposobnosti." Takve tvrdnje pronalazimo posvuda u vedskoj književnosti. U Shrimad Bhagavatam (11.15.1) čitamo: "Vrhovna božanska osoba reče: Dragi moj Uddhava, mistična savršenstva joge postiže jogi koji je ovladao svojim čulima, obuzdao svoj um, ovladao procesom disanja i usredotočio svoj um na Mene."

Prema vedskoj koncepciji, bog se naziva Yogesvara, gospodar svih mističnih moći, a jogi koji umiruje svoj um usredotočujući ga na Boga u sebi, postiže siddhu. Jedna od tih siddha u Bhagavatapurani (11.15.6) naziva se dura-shravana-darshanam, što je sposobnost gledanja i slušanja stvari iz daljine. Čitavo petnaesto poglavlje Jedanaestog pjevanja knjige Shrimad Bhagavatam govori o siddhama jogija i o tome kako se oni mogu postići.

Zanimljivo je da se siddhe zapravo smatraju preprekama onima koji se nalaze na putu koji vodi do duhovnog savršenstva, jer je onaj koji stekne te sposobnosti sklon upotrebljavati ih za svoje sebične ciljeve.

U pokusima primjenom ganzfeld tehnike, osoba odabrana za primanje psihičkih dojmova smješta se u udoban naslonjač u izoliranoj sobi. Preko svakog oka lijepe mu se polovice prozirnih bijelih ping-pong loptica, u koje je usmjereno svjetlo, koje proizvodi bezoblično vizualno polje. Na uši mu se stavljaju slušalice preko kojih se pušta zvuk buke. Osim toga, primatelj izvodi i neke vježbe opuštanja za smanjenje unutrašnjih napetosti.

Sva ta pomagala izazivaju homogeno stanje oslabljenog senzornog protoka, koje se na njemačkom zove Ganzfeld ili 'potpuno polje'. Kada se primatelj nalazi u ganzfeld stanju ganzfeld, prenositelj, koji se nalazi na drugom mjestu, promatra nasumično odabranu sliku (fotografiju ili video snimku) i primatelju šalje mentalnu sliku. Taj proces traje 30 minuta, tijekom kojih primatelj neprestano na glas izvješćuje o svim svojim mentalnim dojmovima, osjećajima i mislima. Na završetku pokusa, primatelju se pokazuju 4 slike među kojima mora pokazati ciljanu. To čini prosuđivanjem koja od 4 slike najbolje odgovara tijeku njegove svijesti. Omjer slučajnih pogodaka iznosio bi 25%, no studije su pokazale da neki primatelji mogu točno prepoznati odabranu sliku u mnogo većem postotku. Psiholog D. J.

Bern sa Sveučilišta Cornell, izvijestio je 1996. (str. 163-164): "Do sada je izvršeno više od 60 pokusa primjenom ganzfeld tehnike, a metaanaliza 42-je ganzfeld studije iz 1985., izvršene u 10 neovisnih laboratorija, pokazala je da su primatelji u prosjeku u 35% slučajeva uspješno pogađali - koji bi rezultat ishodio slučajem vjerojatnosti manjom od 1 naprama milijardu.

Dopunskim je analizama pokazano da taj ukupni rezultat nije mogao proizaći iz selektivnog izvješćivanja pozitivnih rezultata ili iz proceduralnih pogrešaka, uslijed kojih je primatelj mogao saznati podatak o odabranoj slici uobičajenim senzornim kanalima."

Metaanalizu iz 1985., koju spominje Bern, izvršio je Honorton (1985.).

Drugu studiju istih slučajeva proveo je sumnjičavac Ray Hyman (1985.a, 1985.b). Čak je i Hyman bio primoran zaključiti da takvi rezultati nisu proizašli iz neprikladnog baratanja statističkim podacima, propusnosti senzornih kanala ili prijevare (Radin, 1997., str. 82). On je pretpostavio da je možda bila riječ o neprikladnim metodama odabira, premda je Honorton to pobio. Radin primjećuje (1997., str. 83): "U ovom slučaju, 10 psihologa i statističara prokomentiralo je objavljenu raspravu između Honortona i Hymana ... svi [uključujući Honortona i Hymana] složili su se da rezultati ganzfeld pokusa nisu bili posljedica slučaja, selektivnog izvješćivanja, kao ni propusnosti senzornih kanala. I svi, osim jednog sumnjičavca [Hymana], također su se složili da rezultati vjerojatno nisu posljedica manjkavosti odabira." Unatoč tomu, u službenom izvješću koje je napisao s Hymanom, Honorton je pristao promijeniti protokole ganzfeld pokusa uzimajući u obzir Hymanove prijedloge (Hyman i Honorton, 1986., u: Radin, 1997., str. 84). To je potaknulo Hymana da pismeno iznese svoje uvjete tako da u budućnosti nije mogao olako iznositi neodređene prigovore na rezultate ganzfeld testova.

Uspostavilo se da je Honorton provodio ganzfeld studije, koje su odgovarale Hymanovim strogim uvjetima, još od 1983., kada je proces odabira slika povjeren računalima, a ne ljudima. Čitava procedura bilježenja podataka bila je automatizirana. Poduzete su i mnogo učinkovitije mjere za izolaciju primatelja, a čitav fizički i eksperimentalni protokol nadzirala su dva profesionalna mađioničara, koji su potvrdili da pokusi nisu mogli biti podložni varkama (Radin, 1997., str. 85-86). U razdoblju od 1983. do 1989., 240 je osoba sudjelovalo u 354 automatizirana ganzfeld pokusa (Honorton i Schechter, 1987.; Honorton i dr., 1990.). Omjer pogodaka u tim pokusima iznosio je 37%. Omjer vjerojatnosti slučaja iznosio je 45.000 : 1 (Radin, 1997., str. 86).

Vječni sumnjivac Hyman (1991.) zatražio je neovisno ponavljanje pokusa.

Ustvari, Honortonove pokuse koji su se izvodili u Laboratorijima za psihološka istraživanja, poslije je ponovilo nekoliko istraživača: Kathy Dalton i njezini suradnici na Koestlerovoj katedri za parapsihologiju, Odsjeka za psihologiju pri Sveučilištu u Edinburghu; prof. Dick Biermann s Odsjeka za psihologiju pri Sveučilištu u Amsterdamu; prof. Daryl Bern s Odsjeka za psihologiju pri Sveučilištu Cornell; dr. Richard Broughton i suradnici u Istraživačkom centru Rhine u Durhamu, Sjeverna Karolina; prof. Adrian Parker i suradnici na Sveučilištu u Gothenburgu, Švedska; te doktorant Rens Wezelman s Instituta za parapsihologiju u Utrechtu, Nizozemska (Radin, 1997., str. 87-88). Zajedno s pokusima zabilježenima u metaanalizi iz 1985., i Honortonovim pokusima iz razdoblja od 1983. do 1989., ukupno je izvedeno 2.549 pokusa. "Ukupan omjer pogodaka od 33,2% pobija vjerojatnost slučaja u omjeru većem od milijun milijardi naprama jedan", rekao je Radin (1997., str. 88).

Bern je poslije zajedno s Honortonom napisao značajno izvješće o ganzfeld studijama telepatije. Science News rekao je sljedeće o tom izvješću: "Nov dokaz koji potvrđuje postojanje onoga što većina ljudi naziva telepatijom ... znatno se razlikuje od ostalih: prošao je strogu provjeru sumnjičavih kolega i objavljen je u najuglednijem časopisu za psihologiju službene znanosti." (Bower, 1994.). Bern je u časopisu objavljenom u Science News rekao: "Prije sam bio sumnjičav, no nakon primjene strogih istraživačkih vodilja, rezultati su bili statistički znakoviti. Nadamo se da će otkrića potaknuti druge da pokušaju ponoviti taj rezultat." Službeno izvješće objavljeno je u Psihološkom biltenu u siječnju 1994. Bern i Honorton su statističkom metaanalizom spojili rezultate 11 studija koje su obuhvaćale 240 ispitanika. Omjer pogodaka iznosio je 1:3, u usporedbi s omjerom slučajnosti 1:4. U jednoj studiji, 29 studenata plesnih, dramskih i glazbenih umjetnosti uspješno su pogađali u jednom od dva slučaja. Jedan od recenzenata članka objavljenog u Psihološkom biltenu bio je harvardski psiholog Robert Rosenthal, koji je rekao: "Bemov i Honortonov članak statistički je veoma istančan i ne možete odbaciti njihova otkrića." (Bower, 1994.).

No, nisu svi bili uvjereni. Na predavanju o parapsihologiji održanom u Kraljevskom Institutu 5. veljače 2000., kojemu sam prisustvovao, psiholog Richard Wiseman sa Sveučilišta u Hertfordshireu tvrdio je da je njegova analiza ganzfeld studija nakon 1987., rezultirala ukupnim omjerom pogodaka od 27%, što, prema njemu, ne nadilazi vjerojatnost slučaja. Međutim, priznao je i da je analiza najnovijih studija izvedenih od 1997.-1999., koju je proveo jedan od njegovih suradnika, rezultirala omjerom pogodaka od 37%. U cjelini, čini se da ganzfeld pokusi doista potvrđuju postojanje paranormalnih pojava.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U LIPNJU

LIPANJJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro magicusi!

    18.06.2022. 07:39h
  • Član bglavacbglavac

    Predragi, sretan vam blagdan! Lp

    16.06.2022. 10:45h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    draga Irido, puno ti hvala za tumačenje ovog sna... još čekam da se ostvari, a znam da hoće (oprosti što kasnije zahvaljujem na tumačenju)

    08.06.2022. 16:37h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobro veče.

    06.06.2022. 21:39h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je novida, učinimo od njega nešto najljepše što možemo. Lp

    06.06.2022. 06:06h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, blagoslovljenu nedjelju vam želi. Lp

    05.06.2022. 06:30h
  • Član bglavacbglavac

    Sretan vam Dan državnosti. Uživajte i odmarajte se . Lp

    30.05.2022. 08:04h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Vidovitost - nastavak Suvremena istraživanja psihokineze