Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član Simeone

Upisao:

Simeone

OBJAVLJENO:

PROČITANO

835

PUTA

OD 14.01.2018.

Izvantjelesna iskustva

Iskustva bliska smrti i izvantjelesna iskustva (koja se nazivaju različitim skraćenicama: NDE, OBE, OOBE), dokazuju da svijest može postojati posve neovisno od grube materije (tijela) i istančane materije (uma). U svim razdobljima povijesti, ljudi iz svih dijelova svijeta izvješćivali su o takvim iskustvima.

Izvantjelesna iskustva

Iskustva bliska smrti i izvantjelesna iskustva (koja se nazivaju različitim skraćenicama: NDE, OBE, OOBE), dokazuju da svijest može postojati posve neovisno od grube materije (tijela) i istančane materije (uma). U svim razdobljima povijesti, ljudi iz svih dijelova svijeta izvješćivali su o takvim iskustvima. U svojoj interkulturnoj studiji Dean Shields je napisao (1978., str. 697): "Pri istraživanju vjerovanja u izvantjelesna iskustva (OOBE [out of body experience]) upotrebljeni su podaci iz gotovo 70 ne-zapadnjačkih kultura. Iz tih podataka proizlazi da se vjerovanja u izvantjelesna iskustva pojavljuju u oko 95% svjetskih kultura i da su, unatoč strukturalnoj i zemljopisnoj različitosti tih kultura, zapanjujuće slična. Utvrđeno je da su 3 uobičajena objašnjenja takvih vjerovanja, koja su istražena - teorija društvene kontrole, krize i snova - neprikladna. S obzirom na to, postoji mogućnost da su specifičnost i općenitost vjerovanja u izvantjelesna iskustva jednostavno odgovor na stvaran događaj, tj. na stvarno postojanje izvantjelesnih iskustava." Dokazavši stvarno postojanje svjesnog 'ja', sposobnog da prima osjete neovisno od grubog fizičkog tijela, izvantjelesna iskustva pružaju temelj za zaključak o postojanju svjesnog 'ja' koje nadživljuje smrt grubog fizičkog tijela." Kako veli sam Sheils (1978., str. 700): "Prije nego li razmotrimo pitanje opstanka, primorani smo utvrditi postoji li uistinu 'nešto' što može opstati." Osim anegdotskog interkulturnog dokaza, i medicinsko i znanstveno istraživanje podupire ideju o svjesnom 'ja' koje može postojati neovisno od uma i tijela.

Neka od najsustavnijih istraživanja iskustva bliska smrti (NDE (near death experience) proveo je Kenneth Ring, kojega su zanimale popularne knjige Elisabeth Kubler-Ross i Raymonda Moodyja o takvim iskustvima.

Premda se slagao s njihovim zaključcima, Ring je smatrao da ta tema iziskuje mnogo znanstveniji pristup (Ring, 1980., str. 19).

Ring je okupio ispitanike stare najmanje 18 godina, koji su bili na rubu smrti ili zbog teške bolesti, nesreće ili pokušaja samoubojstva. Neki su ispitanici uzimani na temelju preporuka bolnica i psihijatara, neki su se odazvali na novinske oglase, dok su ostali bili dobrovoljci koji su za to istraživanje saznali na druge načine. Pritom nijedan od ispitanika nije bio upoznat s predmetom istraživanja, niti su ispitanici bili plaćeni za sudjelovanje u tom ispitivanju. Izabrano je ukupno 120 ljudi, koji su prije ispitivanja bili ohrabreni da opišu svoja iskustva bliska smrti. Nakon toga su im pažljivo postavljana pitanja s ciljem utvrđivanja "postojanja ili nepostojanja različitih sastavnica temeljnog oblika iskustva kakvog je opisao Moody." (Ring, 1980., str. 28).

Ispitanicima je rečeno da njihov identitet neće biti objavljen u konačnom izvješću. Dopušteno im je da se informiraju o svrsi istraživanja, no tek nakon što budu podvrgnuti ispitivanju. Ispitivanja su obavljena u razdoblju od svibnja 1977. do svibnja 1978. Ring izvješćuje (1980., str. 29): "Ispitano je ukupno 120 ljudi koji su doživjeli 104 iskustva bliska smrti. Među njima je bilo 52-je ljudi koji su se nalazili na pragu smrti zbog teške bolesti, 26 zbog posljedica teške nesreće, a 24 zbog posljedica pokušaja samoubojstva."

Otprilike polovicu ispitanika tvorili su muškarci, drugu polovicu žene, od kojih su svi osim sedmorice bili pripadnici bijele rase. Gotovo su svi bili vjernici. Prosječna starost ispitanika u doba doživljenih iskustava bliska smrti bila je oko 38 godina. Trećina subjekata ispitana je u roku od godinu dana nakon doživljenih iskustava, a 60% u razdoblju od dvije godine.

Ring je usporedio izvješća o obavljenim razgovorima s popisom značajki osnovnog oblika iskustva bliska smrti iz Moodyjeve knjige Life After Life. Te značajke i njihove relativne vrijednosti bile su sljedeće (Ringe, 1980..str. 32-33): osjećaj smrti (1 bod); osjećaj ugodnog spokoja (2 ili 4 boda ovisno o snazi osjećaja); osjećaj odvajanja od tijela (2 ili 4 boda ovisno o osebujnosti opisa); ulazak u područje tame (2 ili 4 boda ovisno o postojećim kretanjima); čuju se glasovi ili osjeća nečija prisutnost (3 boda); osvrt na dotadašnji život pojedinca (3 boda); pojedinac vidi svjetlost (2 boda); pojedinac vidi prekrasne boje (1 bod); ulazak u svjetlost (4 boda); susret s vidljivim duhovnim bićima (3 boda). Ocjenjivanje se vršilo u omjeru od 0 do 29 bodova, a obavljala su ga tri suca koji su trebali suglasno dodijeliti svaku pojedinu ocjenu. Za ispitanike koji su imali manje od šest bodova, utvrđeno je da nisu doživjeli Moodeyev tip iskustva bliska smrti. Bodovi od 6 do 9 upućivali su na umjereno iskustvo blisko smrti, a više od 10 bodova smatralo se dubokim iskustvom bliske smrti. Ring je ustanovio da je 49 njegovih ispitanika (48%) opisalo iskustva sukladna Moodvevu opisu 'osnovnog tipa iskustva' (Ring, 1980., str. 32). Medu njima je 27 ispitanika (26%) doživjelo duboko, a 22 ispitanika (22%) umjereno iskustvo bliske smrti.

Zanimljivi su opisi nekih Ringovih ispitanika o takvim iskustvima. Sestra jedne ispitanice radila je kao medicinska sestra u bolnici u kojoj je ispitanik doživio iskustvo blisko smrti tijekom pružanja hitne pomoći nakon srčanog udara. U tom stanju bliskom smrti, ispitanica je vidjela svoju sestru kako dolazi u bolnicu. "Ušla je u bolnicu nedugo nakon oglašavanja znaka za uzbunu, te došla u sobu za hitni prijam gdje je radila i netko joj je rekao što se događa, nakon čega je hitro došla gore. Vidjela sam je dok je to radila, vidjela sam je kako se uspinje liftom." Ispitaničina je sestra poslije potvrdila da je radila točno ono što je vidjela u viziji (Ring, 1980.,str. 51).

Ring je u svojoj knjizi opisao i slučaj o kojemu je izvorno izvijestio britanski istraživač parapsihologije, E W. H. Myers, u svom klasiku Human Personality and Its Survival of Bodily Death. Ispitanik je bio liječnik dr. A.S. Wiltse, koji je 1889. teško obolio od trbušnog tifusa. U trenutku kada je padao u komu, osjećao se pospano i počeo je gubiti svijest. Liječnik koji ga je liječio, dr. S. H. Raynes rekao je da Wiltse četiri sata nije pokazivao otkucaje bila ili srca. Tijekom tog vremena Wiltse je doživio sljedeće iskustvo:

"Iznova sam se probudio u stanju svjesnog postojanja i ustanovio da se još uvijek nalazim u tijelu, premda moje tijelo i ja više nismo imali nikakvih zajedničkih interesa." Osjećao je da je on, živa duša, 'isprepleten' tjelesnim tkivima. No, tada su veze s tjelesnim tkivima počele pucati i on ie izašao iz tijela kroz glavu. "Činilo mi se da sam proziran, plavkast i potpuno nag", rekao je Wiltse. "Kada sam se okrenuo, lijevim sam laktom dotaknuo ruku jednog od dvojice gospodina koji su stajali pokraj vrata.

Na moje iznenađenje, njegova je ruka prošla kroz moju bez ikakva otpora, pri čemu su se rastavljeni dijelovi iznova međusobno spojili, kao što se i zrak iznova spaja." Wiltse je potom pogledao svoje mrtvo tijelo. U tom su se trenutku otvorile oči na tijelu koje je ležalo i Wiltse se ponovno našao unutar njega, rekavši u sebi: "Što mi se, za Boga, dogodilo? Moram li opet umrijeti?" (Ring, 1980., str. 230).

Ring je rekao da se iskustvo blisko smrti može najbolje objasniti kao izvantjelesno iskustvo (1980., str. 232). Nešto se odvaja od ovoga tijela, premda se Ring uzdržava od uporabe riječi duša, za koju smatra da nije prikladna kao znanstveni pojam zbog različitih značenja koja joj pridaju različite religije. To se može izbjeći dobrom definicijom pojma duša. Osobno nemam ništa protiv Ringova rješenja. On kaže (1980., str. 233): "Zadovoljit ću se tvrdnjom da nam izvantjelesna iskustva pružaju empirijski navještaj mogućeg podrijetla koncepta duše. U tom smislu, sklon sam ograničiti njezinu primjenu u religijskim kontekstima. Međutim, na temelju pretpostavke odvajanja od tijela, podržavam pretpostavku da svijest (sa ili bez drugog tijela) može djelovati neovisno od fizičkog tijela."

U knjizi Heading Toward Omega (1984.), Ring je zabilježio rezultate daljnjih istraživanja koja su dodatno potvrdila njegovo tumačenje iskustva bliskog smrti kao izvantjelesnog iskustva. U toj je knjizi iznio još neka izvješća o takvim iskustvima, uključujući ona u kojima subjekti ulaze u svjetlost kao 'čiste svijesti' i telepatski komuniciraju s prijateljskim duhovnim bićima, koja im daju prosvjetiteljske poruke. Jedan ispitanik, naveden kao gospodin Dippong, rekao je da je posljednje što se sjeća prije ulaska u stanje blisko smrti bilo da se molio Bogu. Nakon toga je ušao u drugo stanje svijesti. "Nalazio sam se na gustom pašnjaku s cvijećem. Bilo je neko drugo mjesto, drugo vrijeme, a možda čak i drugi svijet." Začuo je zvuk nezemaljske glazbe. Sve što se ondje dogodilo razlikovalo se od svega što je do tada doživio, a ujedno mu je na neki način bilo i poznato. Kao i mnogi drugi ispitanici, rekao je da to iskustvo ne može opisati riječima. Iz svjetla prekrasnih boja izašlo je prekrasno, blistavo biće, za koje je pomislio da je možda njegov stvoritelj. To zlatom obasjano biće, koje mu se učinilo neobično poznatim, isijavalo je svjetlošću i ljubavlju. Postao je svjestan i prisutnosti drugih živih bića. Osjetio je da su sva živa bića dio svjetla i da je svjetlo dio njih (Ring, 1984., str. 61-66).

Ispitanica imena Ann opisala je iskustvo blisko smrti, koje je doživjela pri porodu drugog djeteta 1954. U trenutku šoka, osjetila je kako se brzo uspinje prema svjetlosti u daljini. Za sobom je ostavila svu bol i obuzeo ju je osjećaj mira i ljubavi. U tom je stanju osjetila da će joj uskoro pristupiti neko biće. Kada ga je ugledala, osjećala se kao da vidi najdražeg prijatelja.

To joj je biće telepatski obznanilo da je došlo uzeti njezino dijete. Ann je bila sretna, no ubrzo je osjetila i tugu spoznavši da nema dijete. "Suosjećajno me potapšao po dlanu i uvjerio me da sam majka i da imam dijete, no da je ono zacijelo iz nekog razloga zadržano", prisjeća se Ann u pismu Ringu. "Onda je mahnuo rukom kroz prostor koji nas je razdvajao i magla je iščezla. Tada sam ugledala medicinske sestre, liječnika i moje dijete u rodilištu." Biće koje je Ann vidjela reklo joj je da će joj dijete živjeti samo četiri dana. A kada je saznala da to ne može ni na koji način spriječiti, odbila je vratiti se, na što joj je biće reklo da se mora vratiti, jer njezino vrijeme još nije stiglo. Ono je došlo po njezino dijete, po koje će se vratiti nakon četiri dana. Utješena tim riječima, Ann je bila spremna vratiti se. Kada se probudila, osjetila je na licu udarce medicinske sestre koja ju je dozivala imenom. Saznala je da je rodila djevojčicu, koju je nazvala Tari. Iako je osjećala da nešto mora reći bolničkom osoblju, nije se mogla točno sjetiti što. Drugoga je dana Annin liječnik saznao da Tari boluje od moždanog krvarenja i da će vjerojatno uskoro umrijeti, što se četvrtoga dana i dogodilo.

Liječnik je rekao sestrama da Ann o tome ništa ne govore, jer joj je želio osobno reći tužnu vijest. No, iz nepoznatog razloga to nije učinio dovoljno brzo. Kada je stigao dan Annina otpuštanja iz bolnice, medicinska joj je sestra rekla: "O, Bože! Vaš je liječnik već trebao stići! Premda vam ne bih smjela reći, ne mogu dopustiti da i dalje vjerujete da je Tari živa. Umrla je rano jutros." Ann se tada sjetila svog iskustva bliskog smrti (Ring, 1984.,str. 77-84).

Ring je svoju studiju nazvao grčkom riječi omega, jer to je posljednje slovo grčkog alfabeta, radi čega se može protumačiti kao kraj života ili određenije, životni cilj. Za Ringa, (1984., str. 252) taj je cilj predstavljao evoluciju svijesti. Smatrao je kako je iskustvo blisko smrti (1984., str. 255) "samo dio obitelji srodnih transcendentalnih iskustava" koja pridonose toj evoluciji, koju karakterizira "oslobađanje do tada uspavanih duhovnih potencijala".

Drugi istaknuti istraživač iskustava bliskih smrti i vantjelesnih iskustava je Michael B. Sabom. Kao stažist prve godine kardiologije na Floridskom sveučilištu u Gainesvilleu, slušao je predavanje socijalne radnice i psihologinje Sare Kreutziger, koja je govorila o knjizi dr. Raymonda Moodyja Life After Life. Sabom se prisjeća (1982., str. 3): "Moj ravnodušan znanstveni um jednostavno nije bio kadar ozbiljno shvatiti te ekstremne opise duhova zagrobnog života i tomu slično."

Usprkos tomu, Sabom je odlučio, zajedno sa Sarom Kreutziger, istražiti tu temu. Odabrao je pacijente koji su bili na pragu fizičke smrti, koju je opisao kao: "... svako tjelesno stanje proizašlo iz iznimno teške fiziološke katastrofe, slučajne ili ne, koja bi, sukladno razumnim očekivanjima, u većini slučajeva trebala rezultirati nepovratnom biološkom smrti i zahtijevala bi hitru medicinsku intervenciju, ukoliko je ona dostupna." (Stabon, 1982.,str. 9). Ta su stanja uključivala teške ozljede, srčane udare i duboke kome.

Sabom i Kreutzigerova su se složili da odabranim pacijentima prilikom ispitivanja neće odmah otkriti svoje zanimanje za 'iskustva bliska smrti'. Odlučili su jednostavno zamoliti ih da opišu svoja sjećanja o tome što im se događalo prije gubitka svijesti. Potom bi ih pitali mogu li se prisjetiti ičega što im se dogodilo u nesvjesnom stanju. Neki ispitanici jednostavno su rekli da se sjećaju samo da nisu bili u svjesnom stanju, dok su drugi oklijevali, pitajući ih: "Zašto vas to zanima?" U tim slučajevima, Sabom ili Kreutzigerova objasnili bi im da su neki pacijenti doživjeli neke stvari u nesvjesnim stanjima, te da su istraživači iskreno zainteresirani prikupiti više podataka o takvim iskustvima. Ispitanici bi im nakon toga obično povjerili svoja iskustva, uglavnom najprije govoreći nešto poput: "Nećete vjerovati ovo, ali..." (Sabom, 1982., str. 9-10).

Sabom je u svojoj knjizi opisao brojne aspekte iskustava bliskih smrti. Najzanimljivijima smatram autoskopska iskustva, stanja u kojima su ispitanici promatrali svoja vlastita tijela. Na primjer, 57-godišnji građevinar je osjetio da lebdi 1,2 m iznad svoga tijela tijekom operacije. Vidio je liječnike i medicinske sestre koji su ga operirali. U određenom je trenutku uočio kako jedna sestra gleda u smjeru njegova lica u zraku, no bilo je očito da ga ne može vidjeti (Sabom, 1982., str. 10).

U drugom slučaju, jedan američki vojnik u Vijetnamu zadobio je teške ozljede u eksploziji mine, pri čemu je izgubio obje noge i ruku. Dok su ga helikopterom prevozili s bojnog polja, bio je u nesvijesti i doživio je izvantjelesno iskustvo. Naime, nalazio se pokraj svoga tijela, koje je mogao vidjeti kako ga prenose u poljsku bolnicu. Ondje je vidio liječnike kako mu operiraju tijelo, no želio ih je zaustaviti. U svom je intervjuu rekao: "Sjećam se da sam uhvatio liječnika ... Uhvatio sam ga, no nije bio ondje ili sam jednostavno prošao kroz njega ili štogod." (Sabom, 1982., str. 33). Isti je vojnik izvijestio i da je putovao od operacijske dvorane natrag na bojno polje, gdje je vidio kako mrtva tijela drugih vojnika stavljaju u vreće i odvoze ranjenike. Dok je pokušavao zaustaviti jednog od vojnika, odjednom se našao natrag u bolnici. Prisjeća se: "Gotovo kao da ste se materijalizirali na jednome mjestu i onda se iznenada, istoga trenutka nađete ovdje. Kao da trepnete očima." (Sabom, 1982., str. 33). I drugi su ispitanici opisali takva iskustva 'putovanja misli'. Noćni čuvar koji je doživio autoskopsko iskustvo blisko smrti tijekom srčanog udara, opisao je kako je putovao do mjesta u blizini operacijske dvorane u kojoj je operiran. Pritom se kretao sukladno svojim željama. Prisjetio se: "Kao da sam rekao: 'Dobro, što se događa na parkiralištu?' i moj bi mozak onamo otišao, vidio što se događa i onda se vratio da me o tome izvijesti." (Sabom, 1982., str. 34).

Sabom piše (1982., str. 34): "Svi ispitanici rekli su da su tijekom autoskopskog iskustva bliskog smrti osjećali kao da su bili stvarno 'odvojeni' od svog fizičkog tijela." Autoskopska iskustva bliska smrti obično bi okončala ponovnim povratkom pojedinca u svoje tijelo u trenutku kada se događa i neki presudan događaj u njihovu liječenju. Jedan od Sabomovih ispitanika, pacijent, koji je doživio srčani udar, rekao je kako je lebdio iznad svoga tijela i da je pritom vidio liječnički tim kako mu stavlja defibrilatore na prsa. Prvi šok nije osjetio, a neposredno nakon drugog šoka prisjetio se svoje obitelji i pomislio da bi se trebao vratiti u tijelo. "Kao da sam izašao i ušao u svoje tijelo", opisao je (Sabom, 1982., str. 35).

Mnogi su Sabomovi ispitanici opisali ono što je Sabom (1982., str. 39) nazivao 'transcendentalna iskustva bliska smrti'. Gore opisana autoskopska iskustva uključuju promatranje vlastitog tijela i okoline, uključujući druge ljude, na način na koji ih promatrač vidi u normalnom stanju svijesti. Transcendentalna iskustva bliska smrti uključuju opažanja pojedinaca da bivaju preneseni u područja koja nadilaze naše uobičajeno iskustvo i u kojima možda čak susreću preminule prijatelje, rođake ili anđeoske ili božanske osobe. Četrdeset jedan Sabomov ispitanik opisao je transcendentalno iskustvo blisko smrti (Sabom, 1982., str. 41). Jedan od njegovih pacijenata koji je preživio srčani udar prisjetio se kako se onesvijestio dok su ga prevozili u bolnicu. U tom je stanju vidio kako mu pred licem prolazi sav njegov dotadašnji život, uključujući trenutak kada je prihvatio Isusa Krista. Potom je ušao u mračan tunel, na čijemu je kraju vidio narančasto svjetlo. Nakon toga je ušao u spokojno stanje svijesti. Čuo je glasove, vidio stube, za koje je pretpostavio da vode do raja (Sabom, 1982., str. 40). Opisi iskustava nekih Sabomovih ispitanika sadržavali su autoskopske i transcendentalne elemente.

Sa znanstvenog gledišta, najzanimljiviji Sabomovi ispitanici bili su oni koji su iscrpno opisali postupak kirurške operacije svog tijela, koju su promatrali u izvantjelesnom stanju. Sabom je prvotno bio skeptičan prema takvim izvješćima. Smatrao je da ih može veoma lako objasniti. Kao liječnik s dugogodišnjim iskustvom u reanimaciji više od stotinu srčanih bolesnika, rekao je (1982., str. 7): "U osnovi, suprotstavio bih svoje iskustvo stručnog kardiologa navodnim vizualnim sjećanjima laika. Pri tome sam bio uvjeren da će se pojaviti očite nedosljednosti, koje će ta navodna promatranja svesti na 'upućeno nagađanje od strane pacijenta." No, na kraju svoje studije, Sabom je stigao do drukčijeg zaključka.

Slijedi opis jednog od slučajeva zbog kojih je Sabom promijenio mišljenje.

Ispitanik je bio 52-godišnji noćni čuvar, koji je prije ispitivanja preživio 2 srčana udara. Sabornu je opisao izvantjelesno iskustvo koje je doživio pri prvom srčanom udaru, no oklijevao je povjeriti mu i drugo iskustvo, koje je doživio prilikom drugog srčanog udara, pretpostavljajući da mu Sabom vjerojatno neće vjerovati. No, na Sabomov nagovor, pacijent je počeo opisivati stvari kojima je svjedočio prilikom drugog srčanog udara (Sabom, 1982., str. 64-67). Prilikom razgovora iznova se vraćao naprijed i natrag u vrijeme, tako da sam u sažetku koji slijedi poredao njegova opažanja, kako smatram, ispravnim redoslijedom. Najprije mu je intravenozno ubrizgana anestezija, uslijed koje je izgubio svijest. No, tada, prisjetio se:

"Iznenada sam postao svjestan ... kao da se nalazim u sobi nekoliko metara iznad svoje glave, kao da sam druga osoba u sobi." Vidio je kako mu tijelo oblažu s nekoliko slojeva tkanine. Vidio je svoja otvorena prsa i metalnu napravu koja mu rastvara prsnu šupljinu. Vidio je svoje srce, koje je bilo drukčije boje od ostatka tijela. Vidio je kako mu liječnici umeću neku napravu u žilu. Čuo ih je kako razgovaraju o proceduri ugradnje srčane premosnice.

Vidio je liječnike kako mu uklanjaju dio srca. Vidio je kirurge kako mu: "... dva puta ubrizgavaju nešto u srce." A nakon operacije, vidio je kako mu dva liječnika šiju prsa. Prvo su ga šivali iznutra, a potom izvana.

Svjedočenje tog ispitanika mnogim se pojedinostima podudaralo s kirurškim izvješćem, koje on nikada nije vidio (Sabom, 1982., str. 68, sa Sabomovim označenim interpolacijama): "Opća anestezija [halotan] uspješno je aplicirana u pacijenta u ležećem stanju... Bio je pripremljen od brade do područja ispod gležnjeva i odjeven je u uobičajenu sterilnu odjeću ...Učinjen je dug središnji rez ... Rasporen je prsni koš uz središnji rez, primjenom samostojećeg retraktora ... [Nakon izlaganja srca] dvije "32 Argyle venous lines"* umetnute su kroz ubodne rane u desnom atriju [srčana komora]... Jedna od tih cijevi doprla je do gornje, a druga do donje šuplje * "32 Argyle venous lines" - su "kanile" tj. cjevčice koje se koriste tijekom kardiokirurških zahvata, a postavljaju se u velike krvne žile (u ovom slučaju - vene) koje ulaze u srce s jedne strane, a drugi im kraj završava na aparatu koji predstavlja "umjetna pluća". 32 je promjer tih kanila u posebnim mjerama, tzv. FRENCH-ima. "Argyle" je jedan od proizvođača kanila. (postoje i kanile Cordis, Johnson&Johnson itd.).vene [velike žile koje vode krv prema srcu] ... Pacijent je priključen za srčano-plućnu premosnicu ... Aneurizma srčane klijetke ["vrećasto izbočenje na stijenci srca koje predstavlja područje prvog srčanog udara i drukčije je boje od normalnog srčanog mišića koji je sačuvan] uklonjena je ...Nakon toga je zatvorena lijeva klijetka ... Iglom i štrcaljkom ispušten je zrak iz lijeve klijetke ... Rana je zatvorena u slojevima."

Opis spomenutog ispitanika sadržavao je i mnoge druge pojedinosti koje nisu spomenute u izvješću kirurga, kao što je umetanje spužvi u prsnu šupljinu radi upijanja krvi. Te pojedinosti, suviše neznatne da bi bile spomenute u izvješću, posve su sukladne s njime. Sabom je naveo i druge primjere veoma iscrpnih opisa kirurške operacije, s kojima pacijent obično nije upoznat. Takva iscrpna izvješća ispitanika, koja su se podudarala s detaljnim liječničkim izvješćima o kirurškim procedurama, za Saborna su predstavljala uvjerljivu potvrdu stvarnosti postojanja izvantjelesnih iskustava.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba
MAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinu

DUHOVNOST U PROSINCU...

PROSINAC...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, želim vam lijep i radostan dan. Neka vas svako zlo zaobiđe i neka vas prati samo sreća i ljubav. Lp

    12.12.2024. 06:42h
  • Član bglavacbglavac

    Dragim mališanima želim puno darova u čizmicama!

    06.12.2024. 08:39h
  • Član bglavacbglavac

    Lijep pozdrav Edin. Drago mi je da si svratio .

    30.11.2024. 18:08h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Hvala Bglavac, također.

    30.11.2024. 15:30h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, želim vam lijep i sretan vikend. Lp

    30.11.2024. 07:56h
  • Član bglavacbglavac

    dragi magicusi, danas je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Učinimo sve da ih zaštitimo i nasilje već jednom prestane. Lp

    25.11.2024. 08:13h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je Međunarodni dan tolerancije, pa poradimo malo na tome. Lp

    16.11.2024. 03:29h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Promišljanja Williama Jamesa o svijesti Izvantjelesna iskustva - nastavak