Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član Simeone

Upisao:

Simeone

OBJAVLJENO:

PROČITANO

577

PUTA

OD 14.01.2018.

Camille Flammarion (astronom)

U pismu vijeću, Flammarion je priznao da su istraživanja paranormalnih pojava bila otežana zbog prijevare i hirovite prirode pojava (1909., str. 302). No, ta su istraživanja sputavali i oni koji su takve stvari smatrali nemogućima. Flammarion je rekao da se svaki znanstveni istraživač oslobođen takvih predrasuda, može uvjeriti u njihovu zbiljnost. A on ih je osobno provjerio neposrednim promatranjima.

Camille Flammarion (astronom)

Camille Flammarion (1842.-1925.) bio je francuski astronom, koji se proslavio radom o dvojnim zvijezdama i topografije Marsa. Godine 1861. postao je član Društva za psihološka istraživanja, i tako započeo dugu karijeru istraživača paranormalnih pojava. Godine 1870. dobio je poziv da podnese izvješće pred Dijalektičkim društvom u Londonu, koje je sazvalo vijeće za proučavanje: "... pojava za koje se pretpostavlja da su spiritističke prikaze." (Flammarion, 1909., str. 289). U pismu vijeću, Flammarion je priznao da su istraživanja paranormalnih pojava bila otežana zbog prijevare i hirovite prirode pojava (1909., str. 302). No, ta su istraživanja sputavali i oni koji su takve stvari smatrali nemogućima. Flammarion je rekao da se svaki znanstveni istraživač oslobođen takvih predrasuda, može uvjeriti u njihovu zbiljnost. A on ih je osobno provjerio neposrednim promatranjima.

U drugom svesku svog remek-djela Death and Its Mystery (1922.), Flammarion je izložio dokaz o ukazanjima živih, kao i ljudi na samrti. Objasnio je (1922., str. 37): "Čini se da se ovdje bavimo prijenosom slika psihičkim valovima između dva, uzajamno usklađena mozga, od kojih jedan služi kao prijenosnik, a drugi kao primatelj valova."

Flammarion je ovako opisao prikaz žive osobe. To se izvješće prvi put pojavilo u engleskom tisku, uključujući novine The Daily News, u kojemu je objavljeno 17. 05. 1905. Parlamentarni zastupnik, bojnik Sir Carne Raschse bolovao je od upale pluća, pa te večeri nije mogao sudjelovati na zasjedanju, premda je to veoma želio kako bi svojim glasom podržao vladu.

Njegov prijatelj, Sir Gilbert Parker, iznenadio se kada ga je ondje vidio.

Rekao je: "Ugledao sam Sir Carnea Raschsea, koji je sjedio na svom uobičajenom mjestu. Budući da sam znao da je bolestan, prijateljski sam mu domahnuo rukom i rekao: 'Nadam se da ti je bolje.' No, izgledao je kao da me ne prepoznaje, što me veoma iznenadilo. Lice mu je bilo vrlo blijedo. Sjedio je nepokretan, glave oslonjene o jednu ruku. Imao je ravnodušan i ukočen izraz lica. Na trenutak sam se zapitao što da učinim. Kada sam se iznova okrenuo prema njemu, nestao je. Požalio sam zbog toga, pa sam ga odmah otišao potražiti, nadajući se da ću ga pronaći u predvorju. No, Raschse nije bio ondje i nitko ga nije vidio." Sir Arthur Hayter također je tvrdio da je vidio Raschsea, kojega je pokazao Sir Henryju Bannermanu. Flamarion je napisao da sam Raschse (1922., str. 48): "... nije dvojio da je doista duhom otišao k Houseu, jer je duboko razmišljao o tome da sudjeluje na zasjedanju Parlamenta radi rasprave koja ga je osobito zanimala."

Drugi primjer koji navodi Flammarion (1922., str. 87) odnosi se na engleskog liječnika, dr. Rowlanda Bowsteada. Jednom prilikom dok je igrao kriket, on i drugi igrač slijedili su loptu do živice. S druge strane živice vidio je svog punca s puškom, odjevenog u lovačko odijelo. Nasmijao se i domahnuo dr. Bowsteadu. Ali njegov prijatelj nije vidio ništa. A kada je Bowstead ponovno pogledao, više nije vidio svog rođaka. Potišten zbog toga, posjetio je svog strica i rekao mu što je vidio. Bilo je to u 13h i 10 min.

Bowstead je izjavio: "Dva dana poslije primio sam pismo od oca, koji me obavijestio da je moj punac umro upravo u to vrijeme. Smrt je nastupila na veoma neobičan način. Ujutro toga dana, budući da se nakon bolesti osjećao prilično dobro, izjavio je da ide u lov. Uzeo je pušku i okrenuo se prema mome ocu i upitao ga je li poslao po mene. Dobivši niječan odgovor, bijesan je izjurio i rekao da će me vidjeti usprkos svemu. Odjednom se srušio kao munjom pogođen, uslijed napuknuća krvne žile. U to je vrijeme nosio lovačko odijelo i pušku u ruci, točno kao i prikaza koja me uplašila."

Monsieur Agniel, član marokanskog ogranka francuskog Astronomskog društva, u pismu Flammarionu od 10. 11. 1920., opisao je pomrčinu Sunca koja se dogodila toga dana. Tom je pismu priložio izvješće o telepatskom pokusu. Agniel je 1906. živio u Nici. Jednoga je dana odlučio posjetiti svoju sestru u Nimesu. Budući da mu je sestra voljela narančine cvjetove, Agniel ga je kupio i ponio sa sobom. Poslije je napisao: "U svom sam kupeu, u kojemu sam bio sam, izveo pokus dok je vlak punom brzinom jurio između Golfe-Juana i Cannesa. Zatvorenih sam očiju usredotočio misli na cvijeće i mentalno otišao u sobu moje sestre u Nimesu, gdje sam joj rekao: 'Stižem. Dolazim te vidjeti i nosim ti cvijeće koje voliš.'

Zamislio sam se kako stojim pokraj njezina kreveta, pokazujući joj buket cvijeća koje sam u mislima vizualizirao." (Flammarion, 1922., str. 98-99)

Kada je sljedeće jutro vidio sestru, ona mu je rekla: "Veoma neobično.

Noćas sam sanjala da dolaziš i da mi nosiš narančine cvjetove!" (Flammarion, 1922., str. 99).

U trećem svesku knjige Death and Its Mystery, Flammarion je iznio izvješća o prikazanjima koja su se dogodila neposredno prije smrti osobe koja se prikazala. Jedno od tih izvješća objavljeno je 1905. u časopisu Luce e Ombra. Godine 1882., dva talijanska časnika sklopila su dogovor. Kada jedan od njih umre, o tome će svome drugu dojaviti mislima mu škakljajući stopala. Jedan od časnika, grof Charles Galateri, 5. kolovoza 1888. ležao je u krevetu sa svojom ženom, koja mu je iznenada rekla: "Ne škakljaj mi stopala." Galateri joj je rekao da joj ništa ne radi, no žena je i dalje osjećala škakljanje u stopalima. Misleći da je možda riieč o kukcu, zapalili su svijeću i pretražili postelju, no ništa nisu pronašli. Nedugo potom, dok su pokušavali ponovno zaspati, grofica Galateri je rekla: 'Gle! Pogledaj dolje pokraj kreveta!' No, grof nije ništa vidio, a grofica je nastavila: 'Da, pogledaj; ondje stoji visok mladić s kolonijalnom kacigom na glavi. Promatra te i smije se! O, Siroti čovjek! Ima strašnu ranu na prsima! I koljeno mu je slomljeno! Maše ti zadovoljna izraza lica. Nestaje!" Sljedećeg je dana grofica to ispripovijedala svojim prijateljima i rođacima. Više od tjedan dana poslije, 14. 08., u novinama je objavljeno da je grofov stari prijatelj, poručnik Virgini, poginuo u akciji talijanske vojske u Etiopiji. Najprije ga je metak ranio u koljeno, a potom u prsa (Flammarion, 1923., str. 59).

Mogu li se takva izvješća o prikazanjima objasniti slučajnošću? Flammarion je smatrao da ne mogu (1922., str. 167): "Monsieur Marrillier je u 'Les Hallucinations 'telepathiques', iznio neka svoja izračunavanja iz kojih naizgled proizlazi da je vjerojatnost slučaja ... kod vizualnih halucinacija smanjena za 1/40.000.000.000.000; tj., u četrdeset bilijuna vizualnih halucinacija samo se jedna može objasniti slučajem. Jednostavno rečeno, to umanjuje pretpostavku slučaja na nulu."

Flammarion je vjerovao da osoba na samrti prenosi svojevrsne vibracije drugoj, osobi osjetljivoj na takve dojmove, čiji organ pretvara tu vibraciju u percepciju, kao što radio-prijamnik pretvara elektromagnetske valove u zvuk. Flammarion je rekao (1922., str. 369): "Sva ta promatranja dokazuju da se čovjek ne sastoji samo od tijela koje je vidljivo, opipljivo, mjerljivo i poznato svima, a osobito liječnicima; ono se, osim toga, sastoji od duševnog elementa koji je nemjerljiv, obdaren posebnim, prirođenim sposobnostima, kadrim djelovati neovisno od fizičkog organizma i prikazivati se na daljinu uz pomoć sila, čija nam je priroda još uvijek nepoznata.

Taj duševni element nije podložan svakodnevnim ograničenjima vremena i prostora." Prema mom sustavu, taj bi duševni element odgovarao elementu uma.

Kao i bračni par Curie, Flammarion je podrobno istraživao Eusapiju Palladino. Prvoj seansi s njom, održanoj u domu obitelji Blech u Parizu, prisustvovao je 27. 07. 1897. Iznad jednog kuta sobe bio je obješen zastor svijetle boje, oblikujući svojevrsnu radnu sobu. U toj sobi nalazili su se mali ležaj, gitara i stolac, na kojemu su ležali zvono i glazbena kutija. Soba je tako postavljena na zahtjev Eusapije, koja je objasnila da je on neophodan za izvođenje željenih učinaka. Premda je Flammarion radije želio da se ne koristi radna soba, istaknuo je da svaki znanstveni pokus iziskuje određene uvjete. "Onaj tko bi pokušao izraditi fotografiju bez tamne komore, zamračio bi fotografsku ploču i, tako, ništa ne bi proizveo. Čovjek koji poriče da postoji elektricitet jer ne uspijeva proizvesti iskru u vlažnoj atmosferi, bio bi u krivu. Onaj koji ne vjeruje da postoje zvijezde jer ih vidi samo noću, nije osobito mudar." (Flammarion, 1909., str. 68). Premda je prihvatio opisane uvjete na kojima je medij insistirao, Flammarion je rekao (1909., str. 68): "Prihvaćajući te uvjete, najvažnije je da ne budete nasamareni."

Stoga je Flammarion pažljivo pregledao radnu sobu i ostale sobe, uvjerivši se da na zidovima i podovima nema nikakvih skrivenih mehanizama, baterija ili žica. Prije početka seanse, ne bi li pronašla štogod sumnjivo na Eusapiji, gospođa Zelma Blech, u čije poštenje Flammarion nije nimalo dvojio, pažljivo ju je svukla i iznova odjenula.

Seansa je održana pod različitim svjetlima, od potpuno bijele do blijedocrvene.

Eusapija je sjedila izvan zastora, leđima okrenuta prema njemu.

Ispred nje je postavljen pravokutni drveni stol težak 6,8 kg. Flammarion je podrobno pregledao stol na kojemu nije pronašao ništa sumnjivo. Potom je s drugim sudionikom pažljivo nadzirao Eusapijine ruke i noge. Obojica su držala jednu njezinu ruku i položili svoje stopalo na njezino. Osim toga, Flammarion joj je svoju drugu ruku položio na koljena. Soba je bila potpuno osvijetljena petrolejskom svjetiljkom i dvjema svijećama.

Poslije je izvijestio (1909., str. 70): "3 minute poslije, stol se počeo pomicati, postupno se izravnavajući, katkad se podižući na desnu, a katkad na lijevu stranu. Minutu poslije posve je lebdio u zraku, na visini od oko 20 cm, što je trajalo 2 sekunde." Tijekom te seanse dogodile su se i neke druge levitacije, na temelju kojih je Flammarion zaključio (1909., str. 70):

"Čini se da se predmet može podići neovisno o zakonu gravitacije, bez dodira rukama." Nakon toga se okrugli stol, koji se nalazio s Flammarionove desne strane, samostalno počeo primicati stolu koji je lebdio. Flammarion je rekao da je izgledalo kao đa se okrugli stol pokušava popeti na pravokutni.

Potom je pao. To se dogodilo pod punim svjetlom. Nakon toga je medij rukom domahnuo da se priguše svjetla. Dvije svijeće su ugašene, a petrolejska svjetiljka prigušena, premda je soba još uvijek bila dovoljno osvijetljena da Flammarion i ostali svjedoci vide sve što se u njoj događa.

Okrugli stol, koji je Flammarion prethodno iznova uspravio, neprestano se pomicao kao da se pokušava popeti na pravokutni stol. Flammarion ga je pokušao spustiti (1909., str. 71), no nije uspio. Bio je uvjeren da medij nije utjecao na pokrete stola.

Medij je potom zatražio da se svjetla još više priguše. Ugašena je petrolejska svjetiljka i umjesto nje upaljena svjetiljka, kakva se koristi u fotografskim tamnim komorama, koja je obasjavala prostoriju prigušenim crvenim svjetlom, pod kojim su svjedoci mogli vidjeti što se u sobi događa.

Nakon toga su se dogodile još mnoge neobične pojave, među kojima sljedeću smatram najznačajnijom. Prije svega, iza zastora se začuo zvuk glazbene kutije, kao da netko okreće ručku na njoj. Za to su vrijeme Flammarion i drugi svjedok (de Fontenay) pažljivo kontrolirali Eusapijine ruke i noge. Eusapija je pomaknula svoju ruku kojom je držala de Fontenaya i, njegovim prstom mu dotaknula obraz kružnim pokretima, kao da okreće ručku na glazbenoj kutiji. Kada se zaustavila, glazbena kutija je prestala svirati. A kada je iznova počela pomicati prst, glazbena kutija je opet zasvirala.

Flammarion tvrdi (1909., str. 72) da se glazbena kutija oglašavala i stišavala sukladno pokretima prsta na njegovu obrazu.

Dok ukratko opisujem događaje koji su se dogodili na seansi, obuzima me želja da ispustim neke stvari jer mi se čine suviše nevjerojatnima. No, oduprijet ću se tome nagonu. Mali okrugli stol primaknuo se stolu za kojim su sjedili prisutni i potom se podigao na vrh toga stola. Prisutni su začuli zvuk gitare iza zastora i pokrete. Iz radne sobe se pojavila gitara i počela lebdjeti oko okupljenih, potom se spustila na vrh stola, a potom zaustavila na de Fontenayevu ramenu. Odande je uzletjela iznad okupljenih, ispuštajući zvukove. Flammarion je primijetio (1909., str. 73): "Ta pojava traje petnaestak sekunda. Jasno se može vidjeti da gitara lebdi zrakom, dok joj se na blistavoj površini reflektiralo crveno svjetlo." Flammarion je zabilježio i druge neobične pokrete velikog predmeta (1909., str. 74): "Poslije je iz kabineta izašao stolac, koji se zaustavio pokraj gospođe Blech. Nakon toga se uzdignuo u zrak i zaustavio na glavi gospođe Blech."

Nakon seanse kod obitelji Blech, Flammarion je organizirao osam seansi s Eusapijom u svome domu. Rekao je (1909., str. 85): "Eusapija se prije svake seanse skinula i iznova odjenula u prisutnosti dviju dama odgovornih za provjeru, ne skriva li neke naprave pod odjećom." Arthur Levy, koji je na seansu došao s osjećajem nevjerice i sumnjičavosti, izvijestio je o seansi održanoj 6. studenog 1897. On je pregledao sobu, pri čemu je posebnu pozornost obratio na radnu sobu iza zastora koji su visjeli iznad jednog kuta sobe. Uvjerio se da ondje nema nikakvih mehanizama, ni otvora kojima bi se moglo ući ili izaći u područje kabineta, osim kroz zastore, koji su svi prisutni mogli vidjeti tijekom čitavog trajanja seanse. Petorica okupljenih i medij sjedili su za pravokutnim stolom ispred zastora, dok su u kabinet stavljeni neki glazbeni instrumenti.

Jedan od prisutnih stavio je na stol vagu za vaganje pisama. Eusapija je stavila svoje ruke 10 cm sa svake strane instrumenta i pokrenula vagu.

Levy je napisao: "Eusapija nas je pozvala da se osobno uvjerimo da među rukama ne drži vlas, kojom bi mogla krišom pritiskati zdjelicu vage. To se malo prikazivanje dogodilo kada su sve svjetiljke u salonu bile upaljene."(Flammarion, 1909., str. 88).

Levy i George Mathieu kontrolirali su joj ruke i noge. Okupljeni su držali ruke na stolu. "Nekoliko trenutaka poslije", napisao je Levy, "počinje podrhtavati, stajati na jednoj nozi, pada na pod, uzdiže se u zrak - katkad 30, a katkad 20 cm iznad zemlje ... Sve to pod punim svjetlima." (Flammarion, 1909., str. 88). Eusapija je potom zatražila da se svjetiljke priguše, govoreći da joj svjetlo smeta očima. Netko od okupljenih premjestio je svjetiljku na pod iza glasovira. No, soba je i dalje bila dovoljno osvijetljena da svi mogu vidjeti što se događa. Iz radne sobe su doletjeli def i violina, koji su pali na stol. Levy je jednom rukom primio def, pri čemu mu ga je neka nevidljiva osoba pokušala ugrabiti, uslijed čega mu je zasjekla ruku.

Stol se iznenada počeo žestoko tresti. Iz radne sobe je doletjela i harmonika, koja je pala na stol. Levy je napisao: "Uhvatio sam je za donji dio i upitao Nevidljivog može li je izvući za drugi kraj i zasvirati. Zastor se rastvorio, a mijeh harmonike počeo se pomicati naprijed-natrag, dok su se tipke uvlačile, svirajući nekoliko različitih tonova." (Flammarion, 1909., str. 90). Eusapija je pozvala okupljene da se međusobno uhvate za ruke. Potom je razjarenih očiju pogledala prema velikoj sofi koja se počela, kako izvješćuje Levy, primicati prema stolu. Eusapija je pogledala sofu 'đavolskim osmjehom' i svojim je dahom otpuhnula, uslijed čega se sofa vratila na svoje mjesto.

Paranormalne pojave nastavile su se događati. Levy je napisao: "Def je poletio u zrak gotovo do stropa, a potom su i jastuci počeli letjeti, prevrćući sve što se nalazilo na stolu; M.M. [gospodin Mathieu] je bio izbačen sa svojega stolca. Taj stolac - teški naslonjač od crne orahovine - uzdignuo se u zrak i uz veliki štropot srušio na stol i potom pao na pod. Eusapija je izgledala veoma uznemirena. Svi je žalimo. Molimo je da prestane.

'Ne, ne!), viče. Ustaje sa stolca i mi zajedno s njom. Stol se uzdiže iznad poda i lebdi u zraku na visini od 60 cm. Nakon toga se opet stropoštao na pod." (Flammarion, 1909., str. 91-92). Seansa, koja je trajala dva sata, nedugo potom je završila. Levy je poslije izjavio: "Poduzeli smo sve prethodne mjere opreza da ne bismo bili nasamareni i prevareni... A, kada nam se,gledajući unatrag, u misli počinju uvlačiti sumnje, moramo zaključiti da bi, s obzirom na okolnosti u kojima smo se nalazili, varke kojima bi se mogli proizvesti takvi učinci trebale biti jednako fenomenalne kao i sami učinci.

Kako bismo mogli nazvati taj misterij?" (Flammarion, 1909., str. 92).

Gospođa Flammarion je zabilježila rezultate seanse održane 19. 11.

Soba je bila osvijetljena slabim svjetlom noćne svjetiljke, koja se nalazila na određenoj udaljenosti od stola. Gospodin Brisson i gospodin Pallotti nadzirali su medija. Gospođa Flammarion i gospođa Brisson sjedile su nekoliko metara dalje od stola, licem okrenute prema Eusapiji. Zastor iza Eusapije počeeo se pomicati. "Što to vidim?" rekla je gospođa Flammarion.

"Mali tronožni stol koji poskakuje (veoma energično) iznad poda na visini od oko 20 cm, dok istodobno pozlaćen def radosno poskakuje na istoj visini iznad stola, glasno zveckajući." (Flammarion, 1909., str. 126-127).

Gospođa Flammarion je privukla pozornost gospođe Brisson na te pokrete.

"Nakon toga", napisala je, "stol i def iznova su, u savršenom skladu, počeli svoj ples, pri čemu se jedan od njih žestoko obrušio na pod, dok je drugi pao na stol." (Flammarion, 1909., str. 127). Flammarion i drugi sudionici seanse održane 21. 11., vidjeli su kako kroz zastor izlazi knjiga. Flammarion je zabilježio (1909., str. 129-130): "Knjiga je prolazila kroz zastor bez ikakvih otvora, budući da je tkanina posve netaknuta."

Flammarionova žena, koja je za to vrijeme gledala što se događa iza zastora, vidjela je kako knjiga ulazi u kabinet kroz zastor, dok je izvan njega, kako je izvijestio Flammarion, knjiga: "... iščezla pred očima osoba koje su bile ispred nje, naime, gospodin Bascheta, gospodin Brissona, M. J. Boisa, gospođe Fourton i mene... Kolektivna halucinacija? Ali, svi smo bili posve trijezni i pribrani."

U svoje knjige o parapsihološkim istraživanjima Flammarion je uključio rezultate istraživanja drugih ljudi. Godine 1891., kada je saznao za Eusapijine neobične sposobnosti, ugledni talijanski psihijatar Cesare Lombroso otišao je u Napulj da se u njih osobno uvjeri. Organizirana je seansa na kojoj je sudjelovalo 6 ljudi. Soba je bila obasjana svjetlom svijeća. Lombroso je s još jednom osobom nadzirao Eusapiju. Stol je počeo lebdjeti.

Nakon toga je održano još nekoliko seansi, koje su rezultirale istim pojavama (Flammarion, 1909., str. 142-146).

Na temelju svjedočanstva prof. Lombrosa, znanstveno vijeće održalo je u Milanu sedamnaest seansi s Eusapijom. Među znanstvenicima u tomu vijeću bili su astronom Giovanni Schiaparelli (direktor milanskog Opservatorija), fizičar Giuseppe Gerosa i nobelovac i fiziolog dr. Charles Richet iz Pariza. Lombroso je prisustvovao nekim seansama. Istraživači su potpisali izvješće koje je potvrđivalo vjerodostojnost fenomena (Flammarion, 1909., str. 151). Nekoliko puta svjedočili su levitacijama velikog stola. U tim slučajevima Eusapiju su pažljivo nadzirale osobe koje su pokraj nje sjedile čvrsto priljubljenih koljena, držale je za ruke i kontrolirale joj stopala.

Slijedi opis levitacija stola iz potpisanog izvješća: "Nakon nekoliko minuta, stol se počinje bočno pomicati, prvo se diže na desnu, potom na lijevu stranu, da bi se naposljetku sa sve četiri noge uzdignuo u zrak, lebdeći u vodoravnom položaju (kao da pluta u tekućini), obično na visini od 10 do 20 cm (u iznimnim slučajevima od 60 do 70 cm); nakon toga ravno pada na zemlju. Često podrhtavajući lebdi u zraku nekoliko sekunda, za koje vrijeme možemo podrobno pregledati položaj nogu pod stolom." (Flammarion, 1909., str. 154) Istraživači su zaključili da uvjeti koje su nametnuli isključuju mogućnost različitih prijevara, naprimjer, skrivene štapove ili potpornje koje bi medij mogao sakriti.

Sudionici tih seansi u svom su izvješću spomenuli nekoliko primjera spontanog pomicanja predmeta, koje prisutni nisu dodirivali. U izvješću piše: "Na drugoj seansi, tijekom koje je čitava soba bila potpuno osvijetljena, dogodilo se nešto nevjerojatno. Stolac težak gotovo 10 kg, koji je stajao 90 cm dalje od stola i iza medija, primaknuo se gospodinu Schiaparelliju, koji je sjedio pokraj medija. Ustao je da ga vrati na mjesto, no tek što je ponovno sjeo, stolac mu se drugi put približio." (Flammarion, 1909., str. 156). Istraživači su svjedočili i lebdenju predmeta. U nastojanju da spriječe Eusapiju da se krišom koristi svojim rukama, neki od prisutnih čvrsto su je držali za ruke (Flammarion, 1909., str. 157-159). U dva slučaja, sama je Eusapija lebdjela iznad stola sjedeći na svome stolcu, dok se rukama i dalje držala za svoje čuvare. U prvom slučaju ruke su joj kontrolirali Richet i Lombroso, koji su, kako piše u izvješću: "... uvjereni da joj nisu pomogli pri levitaciji." Dok se spuštala sa stola, ruke su joj nadzirali Finzi i Richet, koji su, prema izvješću:"... slijedili njezine pokrete, koje ničime nisu potpomagali."

(Flammarion, 1909., str. 159-160).

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U SVIBNJU

SVIBANJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobro veče svima.

    13.05.2022. 21:27h
  • Član vanessavanessa

    https://www.youtube.com/watch?v=k7MPTmsPfkI

    10.05.2022. 17:29h
  • Član vanessavanessa

    ❤️ ☕ ☕♥♪♫♫♪♥

    05.05.2022. 20:13h
  • Član vanessavanessa

    Bravo Sjenko***https://www.youtube.com/watch?v=KlYhvzbI6eE

    05.05.2022. 20:05h
  • Član iridairida

    Broj članova kluba 11 950

    05.05.2022. 18:19h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, čestitam vam 1. Svibnja Praznik rada. . Uživajte u miru. Lp

    01.05.2022. 07:20h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    dragi Magicusi, sretan i blagoslovljen Uskrs

    17.04.2022. 12:53h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Pierre i Marie Curie Charles Richet (fiziolog)