Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član Simeone

Upisao:

Simeone

OBJAVLJENO:

PROČITANO

611

PUTA

OD 14.01.2018.

Komunikacije s preminulima

Neki istaknuti znanstvenici istraživali su komunikacije s preminulima. Prihvate li se njihova izvješća, to znači da posjedujemo dokaz o postojanju nekog dijela složenog svemira i kozmičke hijerarhije stvorenja opisanih u posljednjem poglavlju.

Komunikacije s preminulima

Neki istaknuti znanstvenici istraživali su komunikacije s preminulima.

Prihvate li se njihova izvješća, to znači da posjedujemo dokaz o postojanju nekog dijela složenog svemira i kozmičke hijerarhije stvorenja opisanih u posljednjem poglavlju.

Dokaz o tome da preminuli održavaju kontakte sa živim ljudima dolazi iz različitih izvora, uključujući medije. Istaknuti američki znanstvenik s početka 20. st, i jedan od utemeljitelja suvremene psihologije, William James, bio je osobito impresioniran medijskim sposobnostima gospođe Piper.

Tijekom njezinih seansi, osobu gospode Piper navodno je zamijenila njezina 'kontrola', davno preminuli duh imena Phinuit, koji je kroz nju progovarao i živima otkrivao paranormalne stvari. Međutim, nisu svi bili uvjereni da je Phinuit postojao, ili da je izvor spoznaja gospođe Piper o živima.

Naprimjer, Richard Hodgson s Američkog društva za parapsihološka istraživanja, prvotno je prihvaćao hipotezu da je gospoda Piper telepatski primala spoznaje o živima. Ali u 3.mj. 1892., njezina kontrolora Phinuita zamijenio je George Pellew, mladić koji je nedugo prije poginuo nesretnim slučajem na jahanju. Sto pedeset ljudi posjetilo je gđu Piper kada je bila pod Pellewovom vlašću u stanju transa. Među njima je Pellew, koji je progovarao kroz gospođu Piper, prepoznao 30 osoba koje su Pellewa poznavale dok je bio živ. Pellew je s njima razgovarao kao da ih poznaje, pokazujući nevjerojatno znanje o njima. To je uvjerilo Hodgsona da gospođa Piper doista komunicira s duhom preminuloga Georgea Pellewa (Gauld, 1968., str. 254-261).

Hodgson je umro 20. 12. 1905., a gospođa Piper je navodno do 28. 12. primala poruke od njega. William James je vjerovao da s gospođom Piper komunicira Hodgson ili možda neki njegov ostatak (u svojevrsnoj, kako bismo mi nazvali, kozmičkoj banci sjećanja). Primijetio je da su poruke koje je Hodgson, kao i drugi, objavljivao gospođi Piper, katkad bile nejasne. Ipak, rekao je: "... još uvijek postoji određena vjerojatnost ... da neki dijelovi poruka koje prima gospođa Piper doista proizlaze iz osobnih središta pamćenja i volje povezanih s prošlim životima." (Murphy i Ballou, 1960., str. 140). I, dodao je: "Tijekom seansi, većina nas je osjetila da na neki način, više ili manje na daljinu, razgovaramo... sa stvarnim Hodgsonom." (Murphy i Ballou, 1960., str. 143).

James je rekao sljedeće o komunikacijama gospođe Piper s duhovima mrtvih: "Povežem li slučaj Piper sa svim drugim slučajevima automatskog pisanja i komuniciranja s duhovima koje poznajem, kao i sa svim izvješćima o opsjednutosti duhovima u ljudskoj povijesti, ideja da tako golema i izrazito složena struja iskustava može biti svedena samo na riječ prijevara, posve je nevjerojatna. Pomisao da toliko mnogo muškaraca i žena, koji se u svim drugim aspektima mogu smatrati poštenima, pristaje da se uz njih vežu tako besmislene gluposti, za mene je toliko ekscentirčna, da teorija o duhovima u trenu postaje mnogo vjerojatnijom." (Murphy i Ballou, 1960., str. 147).

Frederick Myers, jedan od vodećih članova Društva za parapsihološka istraživanja, umro je 1901., godine. Iste godine, gospođa Margaret Verrall, supruga profesora engleske klasične književnosti, A. M. Verralla, bila je na seansi automatskog pisanja nadajući se da će Myers kroz nju komunicirati.

Medij prilikom automatskog pisanja dopušta svojoj ruci da spontano oblikuje slova i riječi. Nekoliko mjeseci poslije, gospođa Verrall je počela dobivati šifrirane poruke koje je potpisivao Myers, od kojih su neke sadržavale citate iz nepoznatih latinskih i grčkih djela. Godine 1902., u Bostonu, gospođa Piper je također počela pisati slične poruke s Mversovim potpisom, koje su sadržavale aluzije na poruke gospode Verrall. Kći gospođe Verrall, Helen, također je počela dobivati poruke neovisno od svoje majke.

Helenine poruke sadržavale su slične navještaje. Gospode Piper i Verrall počele su slati svoje poruke Alice Johnson, tajnici Društva za parapsihološka istraživanja. Godine 1903., gospođa Alice Kipling Fleming, sestra Rudyarda Kiplinga, također je počela primati Myersove poruke automatskim pisanjem, koje je poslije slala Johnsonici pod imenom gospođa Holland.

Johnsonica ih je spremila, ali kada je 1905. počela uspoređivati poruke svih pisaca, među njima je zamijetila neke zanimljive sličnosti. Zaključila je, kao i drugi istraživači, da su te prepiske Myersovi namjerni pokušaji da dokaže da je živ (Griffin, 1997., str. 162-163).

Namjerne poruke koje mrtvi šalju posredstvom medija katkad se pokušavaju objasniti telepatijom. Medij kao automatski pisač može svjesno ili nesvjesno zadirati u sjećanja osoba koje su poznavale preminulog, i na taj način pribavljati povjerljive informacije koje se pojavljuju u porukama.

Drugim riječima, premda je informacija iz poruke možda dobivena na paranormalan način, ona možda ne potječe od preživjelog duha. Stoga bismo mogli postaviti pitanje: "Kako preminuli koji pokušava komunicirati sa živima može prevladati tu prepreku?"

U svojoj knjizi o Myersovim komunikacijama, H. F. Saltmarsh objašnjava (1938., str. 33-34): "Pretpostavimo da šifriranu poruku može prenijeti jedan automatist [primatelj automatskog pisanja], te da drugu, jednako nerazumljivu poruku, može otprilike istodobno prenijeti drugi, i pretpostavimo da su oba automatista nesvjesna onoga što drugi piše, tada imamo dvije nerazumljive poruke koje su međusobno posve nepovezane. Dalje, ako treći automatist proizvede poruku koja, premda je sama po sebi nerazumljiva, predstavlja ključ objašnjenja drugih dviju poruka, tako da se sve tri poruke mogu spojiti u jednu cjelinu i tako pokazati jednu svrhu i značenje, to bi trebao biti dobar dokaz da su sve proizašle iz istog izvora ... Telepatska komunikacija između automatista... ne može objasniti te činjenice, ja nijedan od njih ne može razumjeti značenje svog dijela poruke, radi čega drugim automatistima ne može priopćiti svoje saznanje radi dopune nedostajućih dijelova poruka. U većini slučajeva [uključujući Myersove poruke] zagonetku... je riješio neovisni istraživač, ustvari, često sami automatisti nisu nikada saznali sadržaj drugih poruka osim svoje." Drugim riječima, prepiske između neovisnih medija, od kojih je svaka sama po sebi naizgled nerazumljiva, upućuje na djelovanje preminule inteligencije.

Slijedi primjer takve prepiske. Početkom 1907., gospođa Margaret Verrall primila je poruku od preminulog Myersa u kojoj se spominju 'nebeski halkionski dani'. To ju je potaknulo da Myersu telepatski pošalje Plotinov citat na grčkom: autos ouranos akumon, što znači 'sama nebesa neuzburkana' (Saltmarsh, 1938., str. 73). U odlomku u kojemu se pojavljuje taj citat, Plotin veli da duša, da bi mogla postići prosvjetljenje, mora biti spokojna, zemlja, more i zrak moraju biti bez vjetra, a 'sama nebesa neuzburkana'.

Gospođa Verrall je znala da se Myers torn grčkom rečenicom poslužio kao krilaticom za pjesmu o Tennysonu koju je napisao. Osim toga, znala je da je u svojoj knjizi Human Personality and Its Survival of Bodily Death umetnuo engleski prijevod te rečenice. Stoga je u prisutnosti gospođe Piper kao medija, 29. 01. 1907., telepatski poslala tu rečenicu Myersu.

Gospođa Verrall je 30. 01. zamijetila kako su u drugoj Myersovoj poruci koju je primila gospođa Piper, riječi 'ariš' i 'zanovijet' napisane jedna pokraj druge (Saltmarsh, 1938., str. 74). Prisjetila se da se te biljke spominju u Tennysonovoj pjesmi 'In Memoriam'. Stih u kojemu se spominju zanovijeti završava rečenicom 'morsko plava ožujska ptica'. Riječ je o ptici vodomaru, čije je drugo ime 'halkiona'. Kako kazuje drevna legenda, kada vodomar nese jaja pokraj mora u doba zimskog solsticija, na morima vlada vrijeme bez daška vjetra i utiha, što nas vraća na Plotinov citat, autos ouranos akumon ('sama nebesa neuzburkana). Gospođa Verrall je vjerovala da joj je Myers namjerno odgovorio takvim suptilnim aluzijama u svojim priopćenjima gospođi Piper.

Gospođa Verrall je 25. 02. primila drugu rečenicu iz Tennysonove pjesme: '... sjajan međuprostor svijeta i svijeta'. Myersova poruka koju je primila 26. 02. sadržavala je gore spomenut Plotinov citat (autos ouranos akumon) na grčkom, kao i riječi: 'Neka ne bude jecanja pred prudinom - moj kormilar licem uz lice.' Bila je to aluzija na Tennysonovu pjesmu 'Prelazeći prudinu'. Poruka je spominjala i Tennysona i Browninga. Myersova poruka koju je gospođa Verrall primila 6. 03., sadržavala je brojne aluzije na 'spokoj', uključujući odlomak iz Tennysonove pjesme 'In Memoriam': 'Ima li imalo spokoja u mome srcu. Ima li spokoja, to je spokoj očaja. U posljednjoj poruci u tom nizu, koju je primila 11. 03., možemo pronaći, kako smatra Saltmarsh (1938., str. 75), aluzije na Platona i Tennysona s: "... rečenicama o nevidljivu i poluvidljivu društvu - nečujnim općenjima - osjećanju nevidljive prisutnosti." Tennysonova pjesma 'In Memoriam' govori o pjesniku koji razgovara s mrtvim prijateljem. Naravno, činjenica da se upravo te aluzije pojavljuju u Myersovim komunikacijama dobiva smisao, osobito u kontekstu zamršenih veza između Plotina, Tennysona, grčki citati o mirnim nebesima, kao i mnogih aluzija na mirnoću i spokoj, koje su se pojavljivale u porukama. Neke od tih veza otkrivene su dugo nakon primanja poruka.

Prepiske s tim aluzijama u porukama upućenima gospođi Verrall pojavile su se u drugim porukama koje je primila gospođa Piper. U porukama koje je Piperova primila 6. 03. 1907., pojavile su se sljedeće riječi: "Obzor bez oblaka, iznad kojega je nebo bez oblaka; u budnom stanju koje je uslijedilo stigle su riječi: jecanje pred prudinom kad se otiskujem na pučinu ... Doviđenja, Margaret." Margaret je bilo ime gospođe Verrall. Aluzije na mirno nebo i prudinu nevjerojatno su slične slikama iz komunikacija gospođe Verrall, koje aludiraju na Tennysonove pjesme 'In Memoriam' i 'Prelazeći prudinu'. Kako tvrdi Saltmarsh (1938., str. 77), ni gospođa Piper, ni gospodin Piddington, koji je bio na toj seansi, nisu imali dovoljno znanja da smisleno povežu te nejasne književne aluzije. Saltmarsh dalje veli (1938., str. 77): "Što se tiče gospođe Verrall, valja istaknuti da je ona shvatila značenje spojenih citata iz pjesama 'In Memoriam i 'Prelazeći prudinu' tek nakon te seanse s gospođom Piper." To, dakle, znači da gospođa Piper nije mogla telepatski primiti tu informaciju od gospođe Verrall, što upućuje na to da se ona može najbolje objasniti pretpostavkom o preživjeloj osobi Myersa.

Dana 29. 04., gospođa Verrall je sudjelovala na seansi gospođe Piper, koja je tada primila poruke koje nisu sadržavale samo riječi povezane sa 'halkionskim danima', već i neke tajanstvene i, naizgled, nepovezane aluzije na Swedenborga, sv. Pavla i Dantea. Sljedećeg dana je Myers, u poruci koju je zabilježila gospođa Piper, rekao da ga Plotinov citat na grčkom podsjeća na Sokrata i Homerovu Ilijadu. Prvotno nije zamijećena veza između Plotina, koji je živio u 3. st. po Kr., Sokrata, koji je živio u 4. st. pr. Kr. i Homera, koji je živio u 8. st. pr. Kr. Na seansi održanoj 1. 05., gospođa Verrall je automatskim pisanjem zabilježila riječi: "orao koji nadlijeće Platonov grob." Gospođa Verrall se prisjetila da je Myers u svojoj knjizi Human Personality, torn rečenicom opisao Plotina. Daljnjim istraživanjem je ustanovila da je Myers u pogovoru knjige Human Personality spomenuo Plotinovu viziju. Neposredno prije toga izlaže se priča o Sokratovoj viziji lijepe žene u bijelom (Ta se priča nalazi u Platonovom Kritiji.) Žena. iz Sokratove vizije citira rečenicu iz Homerove Ilijade. Salmarsh primjećuje (1938., str. 78): "Poslije je otkriveno još nešto značajnije. Na stranici na kojoj se nalazi rečenica orao nadlijeće Platonov grob, navodi se popis 'snažnih duša koje su tvrdile da je osjećaju (ekstazu), a među njima se, nakon Plotina i prije Tennysona, spominju Swedenborg, sv. Pavao i Dante."

Dakle, tu vidimo da elementi komunikacija jednog medija pružaju ključ za objašnjenje elemenata komunikacija drugog medija, koje su prvotno izgledale nesuvisle, što pokazuje da je Myers poznavao sve elemente, i da ih je on na osobit način povezivao u nejasnim odlomcima svojih knjiga.

Konačno, 6. 03. 1907., gospođa Sidgwick je pitala Myersa kako se zove autor grčke rečenice koju mu je poslala gospođa Verrall. No, Myers ju je prekinuo, obraćajući joj se porukom koju je zabilježila gospođa Piper:

"Hoćete li reći gospođi V. [Verrall] Plotin?" Potom je rekao: "... to je moj odgovor na autos ouranos akumon" (Saltmarsh, 1938., str. 78).

Objašnjavajući taj slučaj, Saltmarsh je rekao (1938., str. 78-79): "Smatram da je to jedan od najboljih primjera složene prepiske kojim raspolažemo.

Znanje o informacijama pokazano na seansama gospođe Piper posve je prelazilo njezine granice znanja, kao i sudionika, gospodina Piddingtona i gospođe Verrall, ali tim je znanjem, koje je za njega bilo karakteristično, raspolagao Fred Myers. Odgovori su bili aludirajući i neizravni, što isključuje mogućnost izravne telepatije; nadalje, same su poruke više puta navodile istraživače na otkrivanje njihova značenja, opskrbljujući ih neophodnim tragovima koji su ih odveli prema otkrivanju povezanosti, kao, primjerice, kada je rečenica orao nadlijeće Platonov grob privukla pozornost gospođe Verrall na onaj odlomak knjige Human Personality, u kojemu je pronašla neočekivanu vezu između Plotina, Sokrata, Homera, Swedenborga, itd."

Saltmarsh je proučio mnogobrojne Myersove prepiske s brojnim različitim medijima, koje su se nagomilale tijekom 30 godina. Istaknuo je:

"Pronađemo li u komunikacijama nekoliko automatista jednu ili dvije raštrkane unakrsne prepiske, razumno ih možemo pripisati slučaju, no ima li ih u većem broju, ta hipoteza znatno gubi na uvjerljivosti. Nadalje, kada je taj velik broj unakrsnih prepiski popraćen jasnim znakovima namjere i, doista, izričitim tvrdnjama u porukama da predstavljaju dio planiranog pokusa, tada se slučajnost kao objašnjenje može bez dvojbe odbaciti."

(Saltmarsh, 1938., str. 126). A to bez sumnje vrijedi za Myersove poruke, među kojima sam odabrao samo jedan od stotinu primjera. To kao najbolje objašnjenje unakrsnih prepiski ostavlja pretpostavku da je Myersova osoba preživjela smrt. Popis zamršenih prepiski i poruka koje su primili različiti mediji u ovom slučaju, nastavlja se. Zainteresirani čitatelji upućuju se na Saltmarshovu knjigu koja će im omogućiti da steknu predodžbu o njihovu punom značenju.

Fizičar i član Kraljevskog društva, Sir William F. Barrett (1918., str. 184-185), utemeljio je Društvo za paranormalna istraživanja. Istraživao je zanimljiv slučaj komunikacije s preminulima. Tokom Prvog svjetskog rata, gospođa Travers Smith, supruga uglednog dublinskog liječnika, i gospođica C, kći drugog liječnika, pokušavale su, zajedno s još nekim osobama, uspostaviti komunikaciju s mrtvima uz pomoć uidži-ploče. Osoba koja se služi tom pločom, svojim prstima lagano pridržava pokretni pokazivač, koji se potom spontano pomiče prema slovima na ploči, proizvodeći riječi. Rođak gospođice C, koji je bio časnik britanske vojske, poginuo je u Francuskoj mjesec dana prije seanse. Tijekom jedne seanse, na ploči se neočekivano-pojavilo ime mrtvog časnika. Gospođica C. je potom pitala: "Znaš li tko, sam ja?" Na ploči se pojavilo njezino ime i sljedeća poruka: "Reci majci da moju bisernu iglu za kravatu da djevojci kojom sam se namjeravao oženiti, mislim da bi ju trebala imati." Nitko od sudionika nije znao za njihove zaruke. Pitali su ime i adresu djevojke, nakon čega je na ploči ispisano njezino ime i londonska adresa. Međutim, pismo koje su sudionici poslali na tu adresu, bilo je vraćeno kao nedostavljeno, radi čega su zaključili da poruka nije bila istinita. Šest mjeseci poslije, sudionici su iz osobnih dokumenata preminulog časnika, koje je poslalo Ministarstvo rata, saznali da je preminuli doista bio zaručen za djevojku, čije se ime pojavilo na uidži-ploči.

Djevojka je spomenuta i u časnikovoj oporuci. Međutim, časnik je nikada nije spomenuo članovima svoje obitelji. Među njegovim osobnim stvarima nalazila se i biserna igla za kravatu. Barret je primijetio (1918., str. 185):

"Obje su dame potvrdile točnost gore spomenute izjave potpisavši dokument koji su mi poslale. Poruka je bila zabilježena u vrijeme primanja, a ne na temelju sjećanja nakon njezina primanja. Te se činjenice ne mogu objasniti subliminalnim sjećanjem, telepatijom ili dosluhom među primateljima, a dokaz neupitno upućuje na telepatski primljenu poruku preminulog časnika."

Sir Oliver Joseph Lodge (1851.-1940.) znatno je pridonio istraživanju elektromagnetske radijacije i radijskih komunikacija. Osim toga, zabilježio je čuveni slučaj komunikacije sa preminulim sinom Raymondom. U svojoj biografskoj enciklopediji slavnih znanstvenika, Isaac Asimov napisao je sljedeće o Lodgeu (1982., str. 530): "On je postao predvodnik parapsiholoških istraživanja i jedan je od prvih primjera ozbiljnih znanstvenika, koji su zašli u polje u kojem obično djeluju šarlatani." Ne slažem se s Asimovim da u području paranormalnog istraživanja djeluju šarlatani. Broj ozbiljnih znanstvenika koji istražuju parapsihološke pojave uz pozitivne rezultate, prilično je velik. Stoga bi se Asimovljeva tvrdnja mogla nazvati šarlatanskom.

Lodge je napisao (1916., str. 83): "Nisam tajio svoja uvjerenja, ne samo ona o preživljavanju osobe, već i uvjerenje da je njezin opstanak mnogo više isprepleten sa svakodnevnim životom nego što se općenito zamišlja; da ne postoji stvaran prekid kontinuiteta između mrtvih i živih; i da se uzajamne komunikacije preko onoga što se čini svojevrsnim bezdanom, mogu pokrenuti kao odgovor na hitnu potrebu za ljubavlju."

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U PROSINCU...

PROSINAC...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

PRIKAZE, ANĐELI I IZVANZEMALJCI Komunikacije s preminulima - nastavak