Homeove spiritističke sposobnosti dugo su bile predmetom polemika među engleskim znanstvenicima. Home, koji je podrijetlom bio Škot, u djetinjstvu je otišao u Sjedinjene Države, a u Englesku se vratio 1855. Tada je živio u londonskom hotelu u ulici Jermyn, čiji je vlasnik bio gospodin Cox. Wallace u svojemu životopisu privlači pozornost na iskustva Sir Davida Brewstera s Homeom. Brewster, koji je bio ugledni fizičar, sudjelovao je na jednoj Homeovoj seansi u Coxovu hotelu i na drugoj održanoj u Ealingu, odlučan da dokaže kako je posrijedi prijevara. Nakon što je u jednim novinama objavljeno što se na tim seansama događalo, Brewster je u pismu uredniku napisao svoje svjedočanstvo: "Točno je da sam u Coxovu hotelu, u društvu lorda Broughama, kao i u Ealingu, u društvu gospođe Trollope, vidio nekoliko mehaničkih učinaka koje nisam mogao objasniti.

No, unatoč tomu, nikada nisam ni pomislio pripisati ih duhovima koji vrebaju ispod stola; a vidio sam dovoljno da se uvjerim kako ih sve mogu proizvesti ljudi svojim rukama i nogama, i da drugima dokažem kako su barem neki od njih tako proizvedeni." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 287).

Čini se da je Brewster time želio reći da su stvari koje je vidio proizvod prijevare. Ali, gospodin Coleman, koji je razgovarao s Brewsterom nedugo nakon seanse, poslao je pismo novinama u kojemu je citirao njihov razgovor (Wallace, 1905., sv. 2, str. 288):

"Mislite li, Sir Davide, da su ove stvari proizvod prijevare?"

"Ne, sigurno nisu", navodno je odgovorio Brewster.

"Ne mislite da je riječ o prijevari?"

"Ne. To ne dolazi u obzir."

"Što je onda?"

"Ne znam, ali duh je posljednja stvar koju sam spreman prihvatiti."

Brewster je na to odgovorio svojim pismom. Premda je zadržao sumnjičav stav, iznio je neke zanimljive opise onoga što se dogodilo u Coxovu hotelu: "Svi smo dlanove držali na stolu, kada su se začuli zvukovi - neprestano kuckanje, a kada smo ustali i sam se stol, kako mi se učinilo, digao iznad poda. Ne pokušavam to objasniti... Malo ručno zvonce kojim bi se duhovi trebali oglašavati, stavljeno je na pod uz moja stopala, kojima sam ga okružio u obliku kuta, ne bih li uhvatio bilo kakvu podmetnutu napravu.

Zvono nije zazvonilo, no kada je stavljeno nasuprot mene, pokraj stopala gospodina Homea, ubrzo se vratilo natrag i umetnulo dršku u moj dlan."

(Wallace, 1905., sv. 2, str. 288-289).

Wallace je u svojemu životopisu spomenuo da je Brewster nedugo nakon seanse u Coxovu hotelu, poslao pismo jednom rođaku. U njemu nije iskazao takvu sumnjičavost kao u novinskim pismima, koje je napisao 6 mjeseci poslije. Objasnivši kako su on i lord Brougham došli u hotel gospodina Coxa da vide Homea, Brewster je nastavio: "Nas četvorica sjeli smo za stol srednje veličine, i bilo nam je dopušteno da ga pregledamo. Nedugo poslije, stol se zatresao i pod rukama smo osjetili žestoko drhtanje; ti su pokreti prestajali i vraćali se na naš zahtjev. Na različitim dijelovima stola čuli su se udarci, koje je veoma teško objasniti, a kada smo maknuli dlanove s njega, stol se uzdignuo iznad poda. Potom je unesen veći stol, koji se pomicao na sličan način ... Nakon toga je na sag stavljeno malo ručno zvono, koje se nakon nekog vremena oglasilo, premda ga ništa nije dodirnulo. A nakon što je zvono stavljeno na drugu stranu saga, pomaknulo se do mene i umetnulo u moj, a potom i u dlan lorda Broughama. Bili su to osnovni pokusi, koje ne možemo objasniti, niti možemo nagađati mogu li se proizvesti uz pomoć nekog mehanizma. Katkad se mogu vidjeti i osjetiti ruke, ruka često drži drugu ruku i nestaje u stisku." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 289-290).

Wallace je zamijetio neke nepodudarnosti medu izvješćima iz tog i kasnijih Brewsterovih pisama: "Javnosti je rekao da se uvjerio da su sve to mogli učiniti ljudi svojim rukama i nogama. No, u svom prijašnjem privatnom pismu te pojave naziva neobjašnjivima i kaže da ne može nagađati kako su nastale. Javnosti nije rekao ni da je osjetio drhtanje u rukama, kao ni da je zvono zazvonilo bez ikakva dodira, premda je prije rekao da jest."

(Wallace, 1905., sv. 2, str. 290). I ustvrdio je: "... slična nesklonost prevladava među svim znanstvenim protivnicima spiritizma." (Wallace, 1905., sv.

2, str. 290).