Usamljenost ne mora biti ničija sudbina,
jedino ukoliko neki zli ljudi nisu odredili za vas kazamate, kojima se mlate pare pa je onda usamljenost nešto kao banke u kojima je svaki depozit zlatna šipka od maka, kojom sam svoju majku zazivao kao pjesmu crvenu i tugom oblivenu, da je svaka kitica kao zlaćana šipkica, a svaka pjesma kao konat što se istresa u vreću punu zlata pa Amor nije više Amor, nego je zlato Amor tako da na koncu ostade samo sjeta, da nakon te naše noći ispiti je gutljaj žuči i more tako da odluta svaka nada, da ćeš jednom biti sasvim sama, ali sa mnom. dr Zlatan Gavrilović Kovač
bglavac
irida
