Pismohrana Izgubljenog Naroda Noćopira, zapisana je kao Čarolija koja nije trebala biti zapisana, Notalani su je zapisali One Noći kada su Stelari caklili poput Stakla, Noć u kojoj su Noćurice pokušale probuditi put kroz Vrijeme i Prostor. Možda je njihova Čarolija te Noći bila pogrešna, ali možda je bila i previše točna!

Alantael je, tada još previše mlad, slobodan i divlji sin Svjetla, pratio Divanu, još mlađu i još neiskusnu u Magiji ... Bila je to potraga za Izvorom Poremećaja Magije ... iznenada, ničim izazvan Krug se otvorio! Nije to bio sjaj Vratovrema, Alantaelu već tada poznat, nisu to bili Spojobali Pustoprahe i Mrazituna poznati Divani ... Bio je to Pad - ravno u Tamu!

Kad su se Alantael i Divana, zajedno s njima bile su njihove pratnje, na svu sreću, osvijestili od pada - Zemlja u koju su pali - bila je Mrakocrna, Svjetla nije bilo, svud okolo bio je samo sivi Vatroprah. Bila je to Zemlja koja ne poznaje Aroark (athu. Zora) - Varakara. Varakare su Izgubljeni Narod Noćopira (athu. Krvopija) za koji se tada smatralo kako je izumro, ali bila je to samo tanka Sjena njihove Istine.

Varakari Noćopiri 3-ri tisuće godina bili su prokleti i živjeli su u vječnom Mraku Varakare ... njima je ukraden drevni artefakt Svjetla - Sercenus (athu. Noćna Harmonija) koja je zapravo bila Ravnoteža Tame i Volje. Živjeli su u Krvosvezama (athu. više od roda, manje od plemena) koje su bile protkane nekakvim vezama između Duša. Njihova Prisega bila je jednostavna - ne povrijediti živo Biće bez odobrenja Mamala (athu. nekakav Sabor Rodova u Krvosvezi).

Padom u Tamu Alantael, Divana i njihove pratnje dočekani su kao uljezi u Varakari, međutim Divana je označena kao prijetnja jer u njoj su Noćopiri osjetili Magiju koja je nekada davno prije razbila njihove Pečate. Panera, tada još uvijek mlada ratoborka, prva je motrila na neobičnu skupinu Kavalira i Noćurica. Iako je Panera bila spremna napasti, ipak je ostala pritajena - njezin pogled pun Mržnje sve je više nalikovao pogledu Sumnje.

Panera je znala za Vidoslut i drevne zapise Notalana: Doći će jedne Noći Oni koji nose Svjetlo u Krvi! Doći će prije nego Dan zablista u Visinama, a s njima će doći i Dijete koje može zaustaviti Vrijeme ... Na kraju, Panera je odmah shvatila kako to nisu obični ljudi koji su zalutali u njihov Svijet, osjetila je Divaninu rastuću Magiju koja se razlikovala od njezine, osjetila je trag Svjetla u Alantaelu koji je istodobno ranjavao, ali i privlačio Dušu.

Magijski Krug se otvorio iznenada iznad Hrama Odjeka, a iz njega su izletjeli Svjetlonosci i Noćurice, izletjeli i pali u hladnu Tamu, kao da su zapravo bačeni iz Svjetla u Mrak. Tamno tlo Mračne Zemlje šuti, nema poznatog Erodaha, nema poznatih Stelara, nema poznatog Neba ... samo Sjene svuda okolo. Onda zvuk, nizak, trepćući, opasan, prijeteći ... Noćopiri su ih već osjetili.

Iz Tame i Mraka pojave se siluete, lica su im blijeda poput granita, oči krvavo u nijansama rubina, Varakari ne rabe oružje, za njih je Tama oružje. Prvi val napada već se dogodio, Svjetlonoše nisu ni bili svjesni kako su opkoljeni u prijetećoj Tišini. Divana reagira prva i instinktivno podiže zaštitni Krug Magije, Alantael izvlači Oštrosijek koji snažno vibrira i upozorava na opasnost, Svjetlonoše podižu mačeve - ali Svjetlo čim se upalilo odmah se i ugasilo.

Tog trenutka Panera je već izvela svoj skok, skok brži od misli, pala je tik ispred Alantaela, njezine opasno oštre kandže na njegovom vratu: Ovo je zemlja bez Svjetla! Šapnula mu je na uho: Ovdje Svjetlo ne zapovijeda! Na iznenađenje svih ostalih Svjetlonoša, Alantael nije uzvratio, njegov Oštrosijek i dalje je vibrirao, ali Alantael nije poduzimao ništa, ostao je miran.

Za Varakare ovo je bilo neočekivano jer oni na svaki svoj napad očekuju protunapad. Međutim, Alantael je ostao miran, gledao je mirno Paneru u njezine velike oči - ne s prezirom, ne sa strahom, bio je to pogled razumijevanja. Rukom je signalizirao Divani koja je povukla zaštitni Krug Magije. Varakari su zastali zbunjeno. Naime, Noćopiri izuzetno vole hrabrost, te Noći po prvi put vidjeli su hrabrost Svjetla. Panera je po prvi put osjetila nešto što do tada nije upoznala. Toplina, ne kao Svjetlost, nego kao prizvuk nečeg izgubljenog ...