Tijekom Krađe Osvita Sumraka, jedan od Krhobrisa Nukliksa Sercenusa, Misnet Kordožig Ugašenog Ponoćnika, nije se raspršio i nije zasjao, nije se zapalio - jednostavno se ugasio. Tišina koja je nastala gašenjem tog Kordožiga (athu. svitak pergamenta) stvorila je Prostor iz kojeg se izrodilo nešto gotovo nemoguće. Bila je to Tama kojom je Kordožig ispisan, ali to nije bila obična Tama - bila je to Tama koja je nastala iz Svjetla.

Kordožig je zapravo tamno-crno-modra traka koja se presijava na svjetlosti Lunarisa (athu. Mjesec), ali nije od kože, nije od papira, nije od ničega što je poznato u ovom Svijetu. Kordožig je istkan od ugašenog Sitnopraha Cenusa i zrnaca Vremena, a ispisan je magičnim Slovožigovima koje svatko čita i razumije na svoj način. Dakle, netko vidi spirale, netko izgubljene i zaboravljene riječi, netko Vidoslute Vremena, a netko pak jednostavno ne vidi ništa ...

Kordožig se ne može otvoriti Svjetlom jer se počinje dimiti kao da će se zapaliti, ne može se otvoriti Vatrom jer se okameni, a ne može se otvoriti ni Magijom jer se počne savijati kao da ga nešto boli. Kordožig mogu otvoriti samo Noćopiri ili Neropiri svojom Sjenovitom Magijom, tada se on otvori poput cvijeta s laticama. Kordožig ima nekoliko magijskih sposobnosti, a najvažnije su: može otkriti i pokazati Pukotine, mjesta na kojima Vrijeme nenormalno curi i otječe, putove prema izgubljenim rasama, vrata koja su zaboravljena i više ih nitko ne otvara ...

Kordožig može narisati zemljovid koji je živ, topografski objekti se miču, pojavljuju i brišu ... dječje oko za razliko od oka odraslog lakše i jednostavnije čita taj zemljovid (athu. Akseben jedina u potpunosti može pročitati Kordožig). Kordožig može i prizivati Magiju, izgubljene narode, rase, Bića, Stvorove, Pojave, Entitete ... ali svako njegovo čitanje, ili uporabu, Noktaum osjeća!

Postoje i vrlo opasne sposobnosti i mogućnosti Kordožiga, a to su: zbog nestručnog čitanja Kordožig može razderati ili raskoliti Vrijeme, lako može savinuti cijelu Epohu, može spojiti Prošlost i Sadašnjost, lako može vratiti događaj kako bi ga korigirao ... To je pokušavala Nalaska (athu. sestra Alantaelova) Hramovnica Zapadnih Vrata, ali je negdje nešto krivo napravila, pa je ostala zarobljena u jednom djelu Vremena (athu. dok je nije pronašla Akseben).

Prva Stratima Varakara Lisanera (athu. Lisanera je bila carica Varakara, njezina kćer Panera je kraljica Noćopira) pokušala je također, nešto slično Nalaski, rabiti Kordožig i završila još gore. Naime, Lisanera je prvo izgubila glas, zatim joj je koža promijenila boju i na kraju je postala Nekronka (athu. živi mrtvac) ... tu sada Pričoslovlje opet skreće - Nije li Lisanera zapravo Vikarina Vječne Noći? No, vidjet ćemo u nastavku ...

Sigurno je jedino da je upravo Lisanera probudila Noktauma koji je jedini entitet koji se može hraniti 'tamom svjetlosti' ... Na kraju, ono što je Panera, one Noći, tijekom napada, vidjela u očima Alantaela i stala - bila je Akseben! Panera je odmah povezala Akseben i Alantaela, shvatila je da je on otac Akseben, iako je ona u to doba tek djelić Budućnosti, ali i djelić Prošlosti ... Akseben je zapravo djelić Sercenus Artesol(a)!

Kada Akseben napokon pročita Kordožig, on će se smiriti, postati razumljiv, a kad ga otvori Noktaum neće osjetiti poziv, naprotiv to će zatvoriti posljednju Pukotinu Vremena (athu. sjetite se Pečata Vremena koji je Alantael dao Akseben!).