Noktaumovi Odjeci uzvraćaju emitiranjem valova koji guše Magiju, Magija na trenutak popušta i krvari Svjetlost, Odjeci oponašaju zapovjetke Uglednika Kavalira i Kovendama Noćurica (athu. Kovendama je pandan Kavaliru) čime dodatno stvaraju zabunu i komešanje kod Svjetlotvoraca i Noćurica.

No, tada, Divana preuzima potpuni nadzor nad svim Kovendamama: Veži Prostor! Pruži Svjetlo! Na tu njezinu zapovjetku Kovendamama Alantael izdaje glasnu zapovijed Uglednicima: Dovedi Svjetlo do ruba Oštrice! To je nevjerojatan trenutak spoja Mača i Magije, mačevi Svjetlonoša postaju polovina Čarolije, dok druga polovina te iste čarolije postaju trifekti Magije Noćurica. Kako to djeluje i radi:

Kavalir zamahuje Oštrosijekom, a Noćurica Magijom vuče Odjek u tom smjeru crte zamaha, Prostor se na trenutak stabilizira, a to je dovoljno oštrici za presijecanje Odjeka. Odjek se pokušava spojiti, ali Gradina ga udarom zrake Svjetlosti gura natrag prema Pukotini koja se trga.

Snaga Svjetla Gradine pogađa i Kavalire, ali i Noćurice (Vrištice), Čarolija Zlatoval tada pretvara jedne i druge u Kratkotrajnu Nematerijalnost (athu. trećina svjetlost - trećina čelik – trećina Magija … Trojedna Oštrica. Tada nastaje žestoki karijer koji postaje sve glasniji krešendo (athu. bitka prerasta u žestoke borbe koje polako vode do kulminacijske, a potom i odlučujuće točke), sve dok ne dovode do poraza ili pobjede.

Noćurice zatvaraju Sidrene Krugove, Svjetlonoše ustrojavaju štitobrane polukruga, a Gradina pomaže … Odjeci ovo ne mogu probiti, nestaju polako dok ih Pukotina guta. Aer se ispravlja, Prostor se smiruje, a Svjetlost se vraća u punoj toplini sjaja.

Bitka je trajala već neko vrijeme, još uvijek nije se moglo razaznati tko će prvi popustiti, tko će pobijediti ... Odjeci su i dalje kauljali u valovima i napadima lomili Stvarnost. Na južnom dijelu Redokama Gradine Nizobran (athu. nasip u nizu, naziv inspiriran obrambenim zidovima), obranom su rukovodili Alantael i Divana, jedno pored drugoga, ponekad leđa o leđa ...

Upravo tu, ali u zao trenutak po njega, pojavio se Odjek koji je počeo učiti (athu. nova vrsta Odjeka, daleko opasnija od poznate do tada). Naime, Odjek se izdvojio iz mase ostalih, kao da je imao tri glave s tri lica: jedno gleda ravno, drugo u podnožje Redokama, a treće motri Nebo. Divana ga prva uoči i pogodi ga trifektom Lunarovog Svjetla, ali Magija samo sklizne s njegova tijela. On uoči Divanu i krene ravno na nju, ali mu se Alantael ispriječi na putu.

Alantael ga pogodi Oštrosijekom, ali oštrica mu ne nanosi fatalnu štetu, tijelo mu samo lagano zatreperi. Ovaj je nešto naučio i sada ga je teže uvući u Sidreni Krug. Namršti se Divana, ali tog trenutka pojavi se malena krhka djevojčica, bosonoga, otprilike osmogodišnjakinja, kosa joj lebdi na Erodahu kao da je pod vodom, oči su joj potpuno bijele - bez zjenica.

No, nisu to oči Tame, to su oči Svjetla, ali bez obličja ... njena aura je blaga, nježna, nezapažena. Nikome od Svjetlonoša i Noćurica, koji su tu držali položaj na Braništu Kruništa, nije bilo jasno kako se to dijete uopće tu pojavilo. Divana je pokuša Magijom prepoznati, ali nije dobila odgovor, a onda malena tiho progovori: Ne tako! Prostor morate braniti i držati ovako! Djevojčica raširi svoje male prstiće i istodobno ispruži ruke ispred sebe.

Prostor odjednom uspori Odjeke, Iskrivljenja se izravnaju - kao da netko pegla nabore Stvarnosti. Divana upozori Alantaela: Ovo nije naša Magija! Ovo je nešto dublje, nešto nepoznato i nevjerojatno moćno, kao da dolazi iz samog tkiva Vremena ... Alantael brzo krene prema Odjeku: Što god bilo, izgleda da je na našoj strani! Zamahne Oštrosijekom i snažno pogodi Odjek koji se razbije u sitne komadiće.

Noćurice pokušavaju kopirati pokrete djevojčice i uspijevaju Odjeke hvatati u Sidreni Krug, a to pak vješto koriste Svjetlonoše i razbijaju ih svojim oštricama. Divana se nasmije i okrene se prema djevojčici koja joj samo mirno odgovori: Ne brinite se! Svjetlo vas još nije napustilo! Divana zadrhti, kao da je nešto osjetila ...