Usred Mrazituna, na mjestu gdje se susreću Aroark, Erodah i Lunar, odjednom se pojavio Prsten Sjena i otvorila se nova prijeteća pukotina. Nekada davno prije Drevni su to mjesto nazivali Kavamade (athu. Vrata Vjetra), a sada je poznato kao Nizodol Srebrovode. Ovo mjesto postaje sve više sveto Okolnim narodima, ali i vrlo opasno ... Naime, upravo kroz Prsten Sjena Neramira šalje svoje Grobodahe Brigandine kako bi njezin naum sproveli u djelo.

Nekako u istom trenutku kada se Alantael pojavio sa Sjenokoscima, pojavili su se i Mrtvohodači, njih 30-ak. Alantael nije dvojio i nije čekao, poveo je žestoki karijer u namjeri odbacivanja Grobodaha natrag u Pukotinu. Tijekom galopiranja Sjenokosci su zauzeli složaj Trokuta Svitanja pri čemu su im oštrice gorjele tirkiznom vatrom. U središtu trokuta bile su Noćurice koje su podigle Magiju Lunarov Simbol.

U teškom naletu sudara Alantaelov Nebokon poskliznuo se i Alantael je zbačen iz sedla na tlo, a prije nego se pridigao iznad njega pojavio se Vodazet (athu. još jedan oboren iz Sitnozrna Pustoprahe) sa srpolikim mačem Udihak. Tamna oštrica već se spustila na Alantaelov oklop, ali tada se sve promijenilo ...

Erodah je odjednom prestao puhati, Svjetlost je treperila neodlučno, nije se znalo, je li pala Noć, ili je osvanuo Dan ... svi zvukovi su se odjednom utišali. Prsten Sjena bljesne neobičnim čistim Svjetlom - neočekivanim i Tami nepoznatim ... Iz tog Svjetla iskorači Ona - Akseben! Nije više bila dijete, ali nije još uvijek poprimila tjelesne crte žene - više je izgledala poput nekakve Vremenske Nazočnosti ... bila je mlađa i starija istodobno. Vitkog stasa, kose poput Lunarovog srebrenog Sitnopraha koja je lepršalau nekom drugom vremenskom tijeku ...Oči, oči joj nisu bile iz ovog Svijeta, bile su zlatno-ljubičaste, kao da se u njima zrcale svi putovi Vremena istodobno.

Oklop koji je nosila bio je iskovan od nečeg nepoznatog - Aroark, Erodah i Lunar istodobno. Koraci su joj odzvanjali poput ritma iz Budućnosti ... Akseben uperi prst prema Vodazetu. Istog tog trenutka Svjetlost i Vrijeme se presaviju u spirali, Vodazet ostane zaleđen u Vremenu, ukočen i nepomičan. Alantael odmah skoči na noge i nađe se licem u lice s mladom djevojkom:

Tko si ti djevojko!? Akseben ga je nekoliko trenutaka gledala kao nekoga kojega već dugo čeka: Ja sam ona koju ćeš u skoro vrijeme upoznati ... ja sam ona koju već voliš kroz prošlo Vrijeme! Alantaelove oči ostanu širom otvorene, nije razumio riječi djevojke, ali nešto je ipak osjetio ... bio je to miris koji ga je podsjetio na Divanu kada ju je prvi put sreo, nekakva toplina Budućnosti, nekakva bliskost, ali puno nježnija, koju nije mogao prepoznati.

Divana je vidjela susret iz daljine, ali je prepoznala Magiju: Ona! Opet je zatvorila tijek Vremena ... Iz Prstena Sjena začuje se urlik Neramire: Ne diraj moj Vikarijum, ti Dijete Vremena ... nakon toga Prsten se uruši, Grobodahi se rasprše u Sitnoprah. Akseben se još jednom okrene prema Alantaelu i blago mu se nakloni, bio je to naklon poštovanja Prošlosti: Kavaliru, nije ovo naš prvi susret! Alantael ostane zbunjen: Kako, pa ja bih te sigurno zapamtio i prepoznao!

Akseben se glasno nasmije: Hoćeš, prepoznat ćeš me kad me budeš vidio slijedeći put ... nije ovo kraj, ovo je tek početak naših susreta kojima se radujem ... Akseben rukom nježno dotakne Alantaelov obraz kojem kroz tijelo navali novi val topline ... Akseben se okrene, Vrijeme je počelo privlačiti je natrag prema Pukotini, još jednom se okrene, mahne rukom i tiho šapne: Mama ... tata ...

Divana se ukoči i zanijemi, Alantael pak zaboravi disati ...