Mrazoledeni poluotok Ziminje na kojem je Spojobal Mrazivoda koji je prirodan spoj Varakare sa Zimohladom. Mjesto je to na kojem svaki korak odjekuje Uspomenama, tu je Vratovrem Zastanka, čini se da je tu i Pukotina Vremena najtanja i najnestabilnija, a Neramira Vikarina Vječne Noći zna - ako na tom mjestu obori Alantaela najlakše će dohvatiti njegovu Dušu.

Erodah Mrazosmrz tuče bez milosti i kovitla pahuljama Ledovoda stvarajući Studenhuru (athu. ovo bi trebala biti mećava, ili možda, snježna oluja). Svjetlonosci ogrnuti u debele ogrtače od krzna Grozomeda Sumitirama (athu. odgovara polarnom medvjedu) jezde ispred Noćurica i tabaju stazu kroz nanose Ledovoda. Na Spojobalu Mrazivoda, poput tamne i mračne sjene okovane Noći već ih čeka Vikarina Vječne Noći - Neramira.

Vojska Vječne Noći dopratila je Neramiru i sada čeka ... sve su to redom mrtvoživi Grobodahi, Bezoki Legati i Bezlični Brigandini. Spojobal je zadrhtao kad je Neramira doviknula Alantaelu: Alantaelu, Kavaliru Svjetla Jutarnjeg, napokon si stigao na mjesto gdje te Vrijeme može slomiti! Tvoja Duša meni pripada, predaj je i bit ćeš Vikarin u Vikariumu bez Svitanja!

Alantael izvuče Oštrosijek, mač se zapali vatrom koja osvijetli Tamu koja je pokušavala progutati Spojobal: Ne služim Noći bez Jutra! Neramira se na njegov odgovor grohotno nasmije, a njezin smijeh je odzvanjao zvukom lomljenja kosti. Alantael zaokruži Oštrosijekom, dvadesetak njegovih Svjetlonosaca odmah zauzme složaj nazvan Trokut Osvita, mačevi im se zapale. Bio je to bojni složaj za odbijanje Mrtvohodača.

Divana svojih desetak Noćurica posloži iza Svjetlonosaca i odmah stane prizivati Magiju Sfere Oproštaja: Neka Duše ostanu slobodne, neka protok Vremena ostane slobodan ... Ostale Noćurice prizivale su Trifekte Ojačanja pri čemu su svojom Magijom dodatno jačale Magiju Divane. Mrtvohodi su jurnuli i sabljama mrakotame klizili prema Svjetlonoscima koji su ih u tišini i odlučno čekali. Neramira je pokušavala omesti Magiju Divane, pa se vrlo brzo razvio fantastičan sraz Crne i Srebrene Magije.

Sudar Svjetlonosaca i Grabodaha bio je strašan popraćen jezovitim praskom ... razvio se okršaj plamtećih i mrakotamnih oštrica koje su prilikom svakog dodira iskrile. Iznenada se jedan od Grabodaha neočekivano našao bočno od Alantaela koji ga nije primijetio, te mu zadao udarac u međusklop spoja oklopa - mrakotamna oštrica zarezala je verižnu košulju koju je Alantael nosio ispod oklopa.

Alantael padne na koljena, a krv mu poteče i natopi oklop i smrznuto tlo. Iz tla odjednom pojave se grane crnih trnova i omotaju se oko Alantaela: Dah između dahova je moj! Predaj se nositelju Svitanja, moj si! Divana je spazila to, ali nije moga reagirati jer joj je Magija bila ometana od Neramirine Magije. U očima Divana vidjela se nemoć, užas i strah ...

Tada se niotkuda i iznenada pojavi maleno dijete, svjetlucava silueta - djevojčica bijele kose poput Lunarovog sjaja, oči pune Vječnosti ... Neramira rikne zvjerskim urlikom: Neee! Ti prokleto Dijete Vremena, ne smiješ biti ovdje, sada ... Djevojčica rukom dotakne Alantaelovo čelo i otvori se Osvit Prostora! Osvit Prostora može prizvati jedino Akseben i prizvala ga je!

Nastao je trenutak između Života i Smrti, ali Vrijeme je usporilo i iznenada stalo ... Prostor postane odjednom Živ! Grobodahi izlete poput odbačenih iz tog Prostora, a udar Svjetla odbaci i samu Neramiru - u tom Prostoru mogu biti samo živa Bića ...

Neramira je urlala: Uzet ću ga! Bilo u Životu ili Smrti, uzet ću ga! Neće vam Sudbina biti vječno sklona ...Divana klekne pored ranjenog Alantaela i zahvalno prošapuće: Tko ili što god bio ili bilo, hvala ti ... spasilo si ga! Međutim, u srce Divana je počela osjećati ... prepoznala je miris, toplinu, duh ... Znala je i bila je sigurna: To može biti samo Ona!

Nekoliko Svjetlonoša pomogne Divani oko vidanja rane Alantaela koji je napokon došao k sebi: Još nije moje Vrijeme ... Spojobal Mrazivoda se smirio, više nije podrhtavao, ali bit će to samo kratko ... Neramira se vratila u svoj Mračni Stratium, pripremala je novi napad i nosi pokušaj.