Simbolika i unutarnji sukob između Svjetla i Magije, na prijelazu Svjetla i Tame i epohalnoj smjeni Starih Božanstava i Novog Doba, dogodili su se u trenutku - onda kada su Svitonosci, vođeni Alantaelom, stigli do ruševina Albaline.

Jedna od starijih Noćurica kratko je opisala Alantaela: Kavalir srebrenog pogleda čije je Srce ogrezlo (athu. zaglibilo) u Dužnosti ... Redokam Albalina (athu. Kamenzid) stajao je na prijelazu padina planinskih lanaca u dolinu Noćošume. Na mjestu gdje se gasio Dan i palila Noć, okupana Jutrima Vrištokrešta i obrasla gustišom Noćošume koja nije poznavala Svitanje (athu. Osvit).

Svitonosci su Dolinu Noćošume nazivali Arkalan, a kamen Albaline, crvenkasti Lanor (athu. moglo bi odgovarati mramoru) prožet je žilama koje su svjetlucale u Mraku poput Krvi koja se odbija predati Vremenu. Nekada davno, bila je to Jakotvrda Svjetloreda, ali nakon Izdaje na Bojnom polju Vječnosti, napuštena je. Noćurice Kruga Lirion preuzele su ruševine i pretvorile njihove Holodvore u Vrelum Plime (athu. svetište hrama). Tako je Albalina dugo godina bila mjesto prizivanja Dalekovidnice Parodime Budućnosti.

Dok je Alantael prilazio Stazosmjerom prema Sipozemu, sada obraslom žbunjem, na Redokamima kao da su plesale pruge zelene (athu. jantarne) Svjetlosti. Uvijek oprezni Vidani upozoravali su na moguće opasnosti koja se krije iza tog plesa Svjetlosti. Oštrosijek je također lagano vibrirao, ali je Alantael i dalje ostajao smiren, a ta njegova smirenost prenosila se i na njegove Svitonosce.

Aer je bio gust, nekako ljepljiv, ispunjen mirisima Helikasuma (athu. smilje) i Krvi, a Sjene koje su titrale, kao da dišu, mogle bi iznenada oživjeti. Alantael je odjednom stao i podigao ruku sa sklopljenom šakom. Svitonosci Bodinoše primaknu Štitobrane i izbace Bodila, bojozdrug Svitonosaca u trenutku poprimio je oblik i izgled Ježa.

Alantael isuče Oštrosijek i glasno vikne: Albalina pripada Svjetlu! Ovaj Redokam mora odisati Svjetlom ... ovdje više nema mjesta za Dalekovidnice Parodime! Kroz razrušena Dverca (athu. vrata utvrde) izašla je mlada Noćurica, Mliječna Sestra (athu. status Noćurica u odnosu na stupanj poznavanja Magije) s krunom Lunara na glavi i očima boje Plime pred Oluju: Ti želiš obnoviti kamen Svjetlonošo? Upozoravam te kako kamen već ima Dušu koju ne možeš samo tako obrisati, osim, ako ne razbiješ sebe samoga!

Aer prostora tada se ispuni pjesmom Noćurica, ali pjesmu nadjača zveket oružja i oklopa, Svitonosci Bodonoše zakorače odlučno i okruže zaštitnički Alantaela. Aer se stane raspadati, Divana podigne ruke, a iz tla iznikne korijenje koje pokuša sputati noge Svitonosaca. Alantael zamahne Oštrosijekom, Bodila Svitonosaca zapale se i Vatra spali korijenje ... Svjetlost protiv Magije!