Alanala podigne obije ruke, a glas joj je postao dublji, nekako Vidoslutni: Još spava, ali Pukotine osjećaju tvoja (Alantaelova) Svjetla koja neoprezno pališ i njezine (Divanine) Sjene koje uporno gasiš ... Vaše Sudbine sudaraju se u meni! Divana pogleda Alantaela čije su oči širom bile otvorene, a izraz lica odavao je njegovu totalnu zbunjenost. Divana se okrene Alanala(i) i upita:

Mi ... Nas dvoje probudili smo Noktauma? Ovim ... našim sukobom kod Stolnika? Alanala mirno odgovori: Da! Ni Svjetlo, ni Magija, nisu ga mogli probuditi, ali vaš Sukob ... vaša unutarnja nesloga hrani Pukotine Vremena, a one ga polako bude!

Djevojčica priđe Divani i nježno je dotakne po obrazu, a onda priđe Alantaelu koji se sagne kako bi bio u istoj razini sa malenom, ona samo položi svoj dlan na njegov oklop, na mjesto gdje se nalazi, ispod kojeg je kucalo njegovo Srce: Ne trebam tvoju Prisegu, trebam tvoje Srce u Svjetlu i njezino (Divanino) Srce u Tami Sjene ... Nakon toga Alanala se povuče prema Pukotini iz koje je iskoračila: Kavaliru, pronađi me u slijedećoj Jakotvrdi gdje ćeš paliti Svjetlo! Nakon toga okrene se prema Divani: Pronađi me prije nego što ga Ona probudi!

Sada, nakon ovih riječi djevojčice, ostane zbunjena Divana: Ona!? Koja Ona ... Alanala joj uzvrati širokim osmijehom - osmijehom nježnim toliko da se samo Svjetlo savilo pred njim, kao da se Vrijeme klanja tom osmijehu, djevojčica doda: Ona koja pokušava promijeniti Vrijeme! Pukotina se zatvorila, kao da nije nikada bila ni otvorena ...