U Doba Arkonta i Jaronala Kavaliri Svjetla su već preustrojeni i obnovljeni kao i cijeli Red Svjetlored. Ti Kavaliri, sada nazvani Obnovitelji Svitonosci, lutaju Svijetom i kroz Pustoši propalih Slavnih gradova traže i zaposjedaju stare i razrušene Jakotvrde.

U to Doba Svijet je prepun ruševina i drevnih ruina, svugdje su ostaci ostataka razrušenih i napuštenih Vreluma i Jakotvrdi (h) koji su nekada bili Svjetionici, a sada stoje u Tišini, obrasli mahovinom i Sjenama koje tajnovito šapuću kroz hodnike davno prije zaboravljene Prisege.

Zaposjednute Jakotvrde opetovano postaju Svjetionici Obnove iz koji se širi Svjetlo koje osvjetljava okolna područja ... ali ta područja sada su naseljena Noćobićima koja obožavaju Tamu. Unutar Jakotvrdi(h) obnovljeni su Zidovi Šutnje, Holodvori Zavjeta i Oltari Prvih Svjetlonoša koji postaju mjesta polaganja Prisege Obnovitelja Svitonosaca.

Obnovitelji Svitonosci (athu. Tamokosci, Zoronosci ...) ne traže Slavu, ne traže Stratiume, ni Vikariume - oni su uvjereni da je Svjetlost Dužnost. Svaka zaposjednuta stara Jakotvrda postaje Zrno Zore (athu. Aroark) - nova Iskra (athu. Ark) u Plamenu koji će obasjati cijeli Svijet Poznati.

Stari Zavjeti i Prisege zaboravljene su, a Jakotvrde su napuštene, Svjetlozraki (athu. svjetionici) su ugašeni, Svitonosci opetovano traže Duh Kavalirstva koji je nekada krasio Svjetle Stratiume i Blistave Vikariume, ali i Čudobića iz Čudošuma (athu. Čudobića zajednički je naziv za sva Bića, Stvorove, Rase i Pojamnike povezanih s Čarolijama).

Tamo gdje je Parodima bila najgušća, Svjetlo se prvo probilo ... Alantael je zaposjeo drevno Branište Redokama (athu. bastionski sustav utvrđivanja), neosvojivu Jakotvrdu Redokam Vrištokrešta - legendarnu Citadelu Nebovis. Ponekad, onako od milja, Athumanunh ovu veličanstvenu Jakotvrdu naziva Albalina (athu. Plemenito Svjetlo).

Sjetite se što je Alantael Svitonoscima u motivacijskom govoru rekao usred Citadele Nebovisa: Ova Jakotvrda naš je Nadovrt - predvorje Svjetla ili utočište izgubljenih – predivno mjesto gdje postoje velike opasnosti ljepote onoga što vidite ili pak osjećate ... oni koji ulaze u Nadovrt trebaju biti pozorni i svjesni ljepote koju vide ili osjećaju, trenutak neopreznosti na tom mjestu i nada se može izgubiti zauvijek te se pretvoriti u očaj ... ljudima nije suđeno doživjeti i posjetiti Nadovrt. (Alantael Vikarium Svjetlonoša).

Inače, Citadela je Posljednje Uporište, povlačenje i zaposjedanje novog obrambenog položaja nakon Citadele nema!

Eliminirao je Alantael Demona bezbroj, dobio bitke i razbio opsade, ali Alantael nije ni slutio da ovaj rat, u koji je poslan, ne može imati pobjednika - samo vječnost osvete, ponosa i mržnje ... Što to Alantael nije razumio i nije vidio dalje od slave bitke? Hoće li Alantael na vrijeme stići sa Svjetlonošama pred Nadovrt (predvorje Svjetla ili utočišta izgubljenih) predivno mjesto gdje postoje velike opasnosti ljepote onoga što vidite ili pak osjećate ...

Hoće li Alantael ući sa Svjetlonošama u Nadovrt i hoće li biti pozoran i svjestan ljepote koju će tamo vidjeti, ili osjetiti možda, jer samo je trenutak neopreznosti dovoljan na tom mjestu i nada se može izgubiti zauvijek te se pretvoriti u očaj ...

Ako niste pogodili do sada, evo onda malo pomoći: Alantael je u zaposjednutoj Albalini prvi put sreo Divanu i žestoko se s njom sukobio, tada još nesvjestan njezine ljepote i dobrote ... nakon što je Divana pala u zarobljeništvo Svjetlonoša, te Noći kada je Nebo kišilo vatrom nad Bojnim Poljem Vječnosti, koje je zapravo razorena pustoš puna ratnih ožiljaka, prekrivena srušenim Jakotvrdama, uništenim opsadnim oružjem, hrpama oklopa i oružja mrtvih ratobora - jedina nada tinjala je u taboru Svjetlonoša koji nose zlatne oklope, a hrabro se okupljaju oko ... Alantaela kojeg svi zovu 'herojem ljudi u vojsci Nebeskoj'.