DIVLJI PASTUH
Tamo na livadi,iznad bezimena groba,
U svojoj maurskoj čistoći,
Sad stoji divlji pastuh,
Da prospe kristalne suze na crne grudi,
Bezimena groba.
Da prijatelji,
I konji mogu plakati!...
Stari Indijanac I divlji pastuh bijaše nerazdvojni,
Kao djeca jedne te iste majke,
Majke Slobode.
Kad god se vjetar mlad glasa
U kolijevci slobode,
Divlji pastuh dolazi na grob svog prijatelja,
Da prospe kristalne suze na crne grudi,
Bezimena groba,
Preko kojeg struje I zamiru sve strasti.
Šapat divljeg pastuha,
Što podsjeća na molitvu,
Sad polako tone u sveti mir,
Ništa se ne čuje,
Osim pjevuckanja titrave vrućine.
Njegove oči su tako ljudske,
Tako sanjarske,
Sad prisluškuje šapat vjetra,
I sanjari iznad crnih grudiju,
Bezimena groba,
Da prospe suze na crne grudi,
Kao školjke kristalne.
Divlji pastuh I stari Shoshone,
Bijaše nerazdvojni prijatelji,
Jesu li sada manje bliži,
Zato što ih je smrt razdvojila?...
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
