TVOJ GLAS
Čovječe, gdje je nestao Tvoj glas?
U demonskim vatrama strasti?
U zlatnim dvorima strašne pohlepe?
U mračnom ždrijelu taštine?
U zlatnim opsjenama lutaju Tvoji glasovi,
U zlatnim prašinama luta Tvoj duh umorni,
Kao opomena novom dobu;
Kad udari zlatno zvono na Wall Streetu
Tvoj glas biti će još tiši,
Ulovljen u svilenu paukovu mrežu pohlepe gledaš gore
Da u nebeskoj kupoli vidiš odraz svog izgubljenog duha;
Kad udari zlatno zvono na Wall Streetu
U plavoj tinti nalaziš svoje čistilište!
U stihovima tražiš svoje uskrsnuće!
U kojem stihu da Ti nađem glas?
U slobodarskom stihu Walt Whitmana?
U tragičnom stihu Ezre Pounda?
U optužujućem stihu Thomasa Frosta?
U koloni napuštenih sijena skriva se Tvoj glas,
Bježi od luđačkih pogleda zlatnih krinki,
U kojima su našle dom mnoge opijene oči.
Čije su to oči?
Oči mahnite ulične rasvjete?
Oči gladne smrti?
Oči izgubljena čovjeka?
Sjene marširaju ulicama sprovodnih povorka,
Strašni glas zlatnog zvona goni siromahe u grobove,
Zlatne krinke kradu ljudska lica,
Oči savjesti postaju slijepe,
Tvoj glas je sve tiši i tiši.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
