NA ODRU LJUBAVI
Prošla je već duga,
Samotna godina dana,
Kad mi je srce umrlo,
Zajedno sa našom ljubavi,
U kolijevci krvavog praskozorja.
Uspomene su još jedine žive,
A naša tako čuvstvena ljubav
Sad posve mirno leži
U sumračju samoće
Sva prekrivena crnom svilom,
Kad si me gledala,
Svaki dan bijaše divno čuvstven,
A zvijezde tako bliske,
Kad si mi se smiješila.
A sada,
Sada je nebo tako daleko,
Zvijezde više ne svijetle,
A svaki novi dan je tako gluh
za sve moje ispovijesti,
U duši je tako tamno,
Jer naša tako čuvstvena ljubav
Sad je snila vječni sanak.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
