NOĆI NIJEMA,MAJKO NIJEMA!
U nebo granam se stihovima ;
U zemlju vraćam se stihovima,
U suzi blagoslivljam stihove.
Progonjen krikom vlastite samoće
sad zovem noć nijemu
Da čuje ispovjest pjesnika svog;
Da čuje suzu kristalnu
kako udara o divne lice Života.
Sad zovem noć nijemu:
"Budi moja mati noći nijema!"
Zapjevaj zvonko i ponosno,
kao onog dana kada sam Te prvi puta
nazvao majkom;
Zapjevaj i darivaj me svojim poljubcima,
vlažnim i nečujnim,
toplim i dremovnim.
Zagrli me dirljivo i čeznutljivo,
baš kao što grliš južni vjetar.
Sad ćutim Tvoj nespokoj,
noći nijema,
majko nijema.
U vrtlogu mojih snova tražiš konačište.
Ne brini
noći nijema,
Majko nijema,
Tvoj sin će zapjevati umjesto Tebe!
Ja pjesnik,skitnica i trubadur Slobode,
zovem Te majkom,
jer nikad nisam smogao hrabrosti
da život zovem majkom.
U meni možda ima nešto Tvog,
Noći nijema,
Majko nijema!
Ima tišine duboke i ubojne;
Ima samoće tužne i beskonačne,
Ima čežnje plahe i titrave.
U meni ima Tebe
Noći nijema,
Majko nijema.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
