PTICA  I  VJETAR
 
Sjedim na klupi uživajući
U slobodarskom pjevu ptice,
A vjetar se posve umirio,
Drhtavo priljubljen o meko lice ptice,
Sad pjevuši s njom nježno
u dremovnom zraku,
Kako je divno gledati vjetar
Što sad runi grimizne iskre
Po licu te treptave,vlažne,čeznutljive ptice;
Kako je divno gledati  vjetar
Što sad  bratskom nježnjošću spustiše
Kišnu kap na njezino lice
Da sja poput biserne suze.
Samo koji tren prije želio sam je uzeti,
Otkinuti od života,
Pokloniti je voljenoj  ženi,
Kao dokaz ljubavi,
Ali nešto unutra ,
U dnu srca,
Kao da zvonko udara o nijeme grudi.
Možeš  li zamisliti pticu  bez vjetra,
Bez slobode,
Kako u krleci tužno gleda u tebe,
Dok joj biserna suza posrebruje mrak tužnog doma?....
Kako tužno gleda ugaslu suzu u mrtvoj vodi,
Dok očekuje bratski  šapat vjetra?...
Kako pognute glave pjevuši tužnu baladu
O izgubljenoj slobodi?...
Zar nije pravi dokaz ljubavi,
Dovesti  voljenu osobu
U istinski dom ptice,
Da uživa u slobodarskom  pjevu  ptice I vjetra.

 
 
©Walter William Safar