ŠTETA VREMENA

11. prosinca

 

Bojažljivi ljudi naginju kopkanju.

Gube se u naslućivanjima.

Moraju sebe uvijek braniti.

Cine sami sebe nesretnima.

Čeznu za suvišnim brigama,

uzimaju ih na ruke, maze ih i miluju.

Uopće ne vjeruju da bi sunce moglo sjati

i skrivaju se smrzavajući se u sjeni.

Ali život ne postoji radi kopkanja.

Za to je šteta vremena.

Čovjek nije za to stvoren.

Strah od sutra dolazi uvijek jedan dan prerano.

Strah ima mnogo lica:

strah da ćeš biti napušten i usamljen;

strah da ćeš zatajiti i izgubiti;

strah od nesigurne budućnosti;

strah od lijeva i desna;

strah od nasilja, nesreće i bolesti.

Svaki strah u životu svodi se na kraju krajeva

na strah od smrti.

Jer čovjek tako čvrsto visi o životu,

napuštanje uzrokuje toliku bol.

Samo onaj tko nauči: davati umjesto uzimati,

napustiti umjesto čvrsto držati,

samo taj može živjeti slobodno, sretno i opušteno,

bez straha.