KAD NJIH NE BI BILO

23 rujan

Neki  čovjek vraća  se  ponovno  u  jednu  afričku  zemlju gdje  su   ga prije  nekoliko  godina  namrtvo  isprebijali. Trebalo  je  mnogo  godina  da  se  oporavi .

Ljudi   kažu: Taj  je  lud .  Zašto  to  čini?

On  tamo  ne  posluje ,  nema  tamo  nikakve  budućnosti . Jedino  što  ima jest  njegova  ljubav  prema  ljudima .

Za  njih  želi  uložiti  svoje  vrijeme ,  svoju snagu ,  svoj  život.

Neobično !  Zašto  ljudi  odlaze  u  nerazvijene zemlje , zašto  prihvaćaju   teške  uvjete života ,

zašto se  odriču  braka  i  obitelji

da bi  svim  srcem  pripadali  bespomoćnima ,  nesretnima , hendikepiranima ,  bolesnima ,  umirućima ?  Zašto ?

To  su  luđaci .  U  očima  svijeta  oni  su  ljudi  s  ludim  idejama , jer  ne  razmišljaju  o  novcu  i  bogatstvu ,

o časti  i  karijeri,  o  užicima  i zadovoljstvima .

Luđaci, ali  najčešće  jako  sretni  ljudi.

Oni  su  pomalo  poput cvijeća.  Cvijeće  nema  ruku : Ono ne uzima ,  nego samo  daje .  Raste i  cvate,  i vene . Cvijeće  postoji  jedino  za  radost  drugima .

Ovi  luđaci  omogućuju  da  svijetli  još  poneko  svjetlo kad  u život  tolikih  ljudi  uđe  noć .

Oni  nam  pomažu  da opet  vjerujemo  u  jedno  novo  jutro . Kad  njih  ne bi  bilo , svijet  bi  bio na kraju .