12. veljače

N I K A D A N E BUDI K R UT

Budi blag! Znaš kako su ljudi maleni,

kako li siromašni, koliko usamljeni,

koliko krhki i lomljivi!

Znaš da ima suza a nitko ih ne može utješiti.

Znaš da jedva ima veće žalosti od one u srcu

koje se ni od koga ne osjeća shvaćenim.

Znaš da je život za neke ljude

neizdrživa muka. Budi blag!

Učini sve što možeš da ljude shvatiš,

da im pomogneš. Udi u njihovo trpljenje,

u njihovu napuštenost.

Sidi s brežuljka svojeg samozadovoljstva,

spusti se dolje k ljudima koji su usamljeni,

koji trpe, k ljudima bez zaštite i bez sigurnosti.

Nemoj nikada biti krut, pa ni u svom sudu!

Budi blag! Pokušaj u njihovim, možda besmislenim

željama, prepoznati nečuvenu nostalgiju za srećom.

Tada ćeš i sam biti sretan.

Tada će u tvoju vlastitu usamljenost i slabost

doći divni trenuci koji će te istrgnuti

iz umorne jednoličnosti svagdašnjeg života.

Imaj meko srce koje može suosjećati,

ali i veliko, široko srce kojim ćeš sve ljude zagrliti.

Budi blag! U blagosti je neizmjerna utjeha za sve ljude

koji trpe od hladnoće našeg bezosjećajnog

zajedničkog života.